Zeničanin Irijan Durmo od malena se bavi ekstremnim sportovima, a u posljednje vrijeme, počeo je i s obaranjem stabala koji mu je, kako kaže, drag i zanimljiv posao.
Durmo je od malena zaljubljenik u ekstremne sportove, prije svega, u alpinizam, sportsko penjanje, turno skijanje, biciklizam, a od malih nogu radi i s alatima i mašinama na vikendici koja se nalazi na Smetovima. Poslom obaranja stabala počeo se baviti na način da je objedinio ljubav prema alpinizmu i radu, iako je mnogima to odbojno, njemu je mnogo drag posao.
“Način i dinamika rada ovisi o svakom stablu posebno, jer ni jedno nije isto i ni jedno se ne reže odmah pri zemlji. Ovaj specifični posao zahtjeva da se svakom stablu pristupi s velikom posvećenošću i idejama kako ga riješiti. Jer da je jednostavno, ne bi imali potrebu mene angažovati”, govori na početku Durmo.
Ističe da je strah kod njega, bez obzira na sve uspone i adrenalin i ekstremne sportove, itekako postoji.
“Strah je nešto što većina ljudi misli da kod mene ne postoji. Nije baš tako, i ne bi valjalo da je tako. Strah je dobar, strah je moj prijatelj koji me drži pribranim i ne dopušta mi da se skroz opustim već da ostanem pribran i svjestan rizične situacije u kojoj se nalazim. Za razliku od alpinizma, odgovornost je mnogo veća iz razloga što se oko mene nalaze objekti ili kablovi koje određeno stablo ugrožava. Moj je posao bezbjedno prizemljiti dijelove stabla bez oštećenja imovine i pri tome zadržati svoju sigurnost”, pojašnjava Durmo.
Najviše stablo na kojem je radio i koje je uspješno oborio bilo je visine 40 metara u Konjicu, a prema njegovim riječima mnoga stabla su opasna i po život ljudi, ali i po imovinu.
“Nije bilo nimalo jednostavno izvesti ovaj posao jer je više od pola ukupnog stabla bilo potrebno užadima spuštati na pod jer se ispod njega nalazila zgrada. Ukupan broj oborenih stabala od kako aktivno radim ovaj posao, a to je zadnja četiri mjeseca, to je nešto više od 100 stabala”, izjavio je naš sagovornik.
Ova cifra govori da itekako ima mnogo posla, a prema riječima Durme, iako se ovaj posao smatra poslom komunalnih službi, često ga i one angažuju jer jednostavno nekada ne mogu oboriti neko stablo jer je dizalica-korpa ograničenih kapaciteta.
“Vršim postepeno i kontrolisano obaranje stabala koja se nalaze među objektima, nageta nad objekte, okružena kablovima, u blizini ceste, stabla koja imaju bilo kakvu prepreku da bi se sigurno oborila. Moj način rada je povezan sa alpinizmom. Pomoću užadi, radnog pojasa, penjalica i uz korištenje kacige penjem se na stablo i vršim postepeno obaranje”, objasnio je Durmo.
Poručio je i da je zadovoljan poslovima te da je sretan što je pokrenuo nešto za što je u veoma kratkom periodu uvidio da je itekako potrebno, ali da je ovo ipak samo jedan od poslovima kojim se bavi i koji radi s velikim užitkom.
Na kraju je naglasio da ima dosta osoba koje negativno komentarišu ono što radi te da obaranje stabala smatraju lošim. Ističe da on nije taj koji odlučuje koje stablo će se oboriti te da je 99 posto stabala koje je oborio bilo opasno zbog pozicije, starosti, osušenosti, koja su prijetila stambenim objektima, saobraćaju i slično.
“Kada kažete da zasadimo novo stablo, svi koji me znaju svjesni su koliki smo ekolozi ja i moja obitelj. Tako da preporučujem komentatorima da se oni pozabave oko toga kad im je već dosadno. Većina ljudi nije svjesna kakve ekocide rade šumarije širom BiH. Ja jesam, jer posjećujem planine sa kojih sijeku i izvoze milijune kubika zdravih stabala! Užasno mi smeta kad neko upire prstom u mene i druge koji rade svoj posao a o istinskim ekocidima ni pojma nemaju”, zaključio je Durmo u razgovoru za Klix.ba.
