Džemil spušta cvijet na mezar svog brata Amela na Šehidskom mezarju Kovači, 6. maj 1995.
Sniper Alley je zbog očuvanja kulture sjećanja jedan od najznačajnijih projekata u našoj državi. No, potrebna mu je naša pomoć kako bi opstao.
Naime, Džemil Hodžić je 2019. godine pokrenuo Sniper Alley kako bi pronašao fotografiju svog ubijenog brata Amela, u čemu je i uspio. Fotograf Thomas James Hurst mu je poslao i tako pomogao da sačuva uspomenu na njega. Upravo je pronalazak fotografije bio pokretačka snaga projekta, ali ne i jedina misija.
“Bitno mi je naglasiti i to uvijek govorim i govorit ću da smo moja priča i ja u ovome svemu najmanje bitni. Projekt nije i nikada nije bio o meni kao o pojedincu, nego o nekome ko pripada narodu koji je pretrpio i preživio agresiju i genocid. Nažalost, mnogi nisu preživjeli. Moj brat je ubijen trećeg maja 1995. godine. Ubio ga je srpski snajperista sa Špicaste stijene dok je igrao tenis, a ja sam samo jedan od hiljadu drugih koji su trebali da budu ubijeni, ali su preživjeli. Jedinka u društvu koje i dan danas ispašta istu vrstu fašističke ideologije kao što je ispaštala u toku rata i moja priča je zaista priča sviju nas koji smo izbjegli ono najgore. Smrt”, navodi Džemil.
Dodaje kako bi lagao kada bi rekao da se nije nadao da će Sniper Alley postati ovako velik projekt. No, sada je svjestan da nije došao ni do pola puta kada je riječ o poslu, tj. objavljivanju fotografija snimljenih tokom agresije na BiH, biografija nedužno ubijenih ljudi te svih ostalih dokaza.
Fotografiju svog rahmetli brata Amela (u sredini u tirkiznoj majici) Džemil je pronašao 2021. (Foto: Thomas James Hurst)
“Naši neprijatelji, neprijatelji ove države, 30 godina lažu i šire velikosrpsku propagandu i, ako mi ne budemo radili na očuvanju naše historije, bit će samo gore i gore. Propaganda, laži i poricanje genocida su samo neke stvari protiv kojih se mi svakodnevno borimo. Uzurpatori građanske države i saučesnici u genocidu su i dan – danas sistematski raspoređeni u svim porama ovog društva – od Nogometnog saveza BiH, Ministarstva kulture i sporta, raznih nevladinih organizacija do mora nekih nerelevantnih radionica koji jednostavno nemaju predaha kada je uništavanje BiH u pitanju. Mi smo žrtve svega toga na dnevnoj bazi. Pogledajte medije i pojedine novinare koji žive i rade u Sarajevu, a životna misija im je velikosrpska politika. Danonoćno lažu i napadaju probosanske aktiviste i borce za građansku BiH”, objašnjava.
Također smatra da ne trebamo zanemarivati vlastitu historiju i dopuštati nekome drugom da piše o nama jer se to mnogo puta pokazalo kobnim po nas. Vrijeme će pokazati koliko je važna svaka pojedinačna fotografija koju je Sniper Alley pronašao i objavio.
“Bitan je svaki detalj. i fotografija s praznim zidom s ožiljcima od gelera je bitna, ako ništa zato što sadrži informaciju da je taj i taj fotograf tada i tada bio u Sarajevu. Svaka fotografija je dokument i, uslovno rečeno, ti dokumenti, ti zlata vrijedni historijski momenti pripadaju nama, našem narodu. Bez obzira na to ko je uslikao i ko je bio autor, one su dio naše historije koju je bitno sačuvati i spremiti na vrijeme, dok još nije kasno”, navodi.
Mnogi fotografi i novinari koji su izvještavali o svemu što se događalo u BiH tokom 1990-ih, nažalost, više nisu s nama. Neki su u međuvremenu odlučili promijeniti profesiju, ali je ipak važno nastaviti saradnju s njima.
“Ako se neke stvari ne urade na vrijeme zajedno s njima, izgubit ćemo i njihove radove. Nestat će njihove fotografije, izvještaji, iskustva i njihova dragocjena svjedočanstva. Jednostavno postoji rizik da se to sve zaboravi. U posljedne četiri godine je na ovom putovanju istraživanja bilo slučajeva gdje smo komunicirali s fotografima koji su bili na kemoterapiji, ali smo ipak bili u kontaktu i ustupili su nam svoje radove. Oni više nisu s nama, ali jesu njihovi radovi. Njihova imena su vječno upisana u dio naše historije”, kaže.
Amel i Džemil 1991. godine
Džemil je objasnio kako je potrebno mnogo novca za funkcionisanje Sniper Alleyja. Samo jedna fotografija koju planira uvrstiti u dokumentarni film košta najmanje 100 dolara. No, on je u potpunosti svjestan da je možda nezahvalno u današnje vrijeme tražiti ovu vrstu finansijske pomoći.
“Pored svih dešavanja u svijetu – ratova, migrantske krize, inflacije, valova izbjeglica i zahtjeva za pomoć oboljelim, projekt ove vrste i finansiranje istog mnogima može izgledati apsurdno i bez nekog smisla, a to je razumljivo i očekivano. Uvijek postoji nešto što je bitnije i što ima veći prioritet”, priča.
Svi oni koji žele pomoći da Sniper Alley opstane to mogu učiniti uplatom na PayPal.
“Svaki vid vaše pomoći i podrške je više nego dobrodošao. Garantujemo vam da će prikupljena sredstva biti iskorištena na najbolji mogući način. Unaprijed smo vam zahvalni”, poručio je Džemil.
Klix
