Screenshot/YouTube
Kakanjac Belmin Delibašić jedini je obućar u ovom gradu, ujedno i jedan od najmlađih obućara u našoj zemlji koji je ovaj zanat sačuvao od zaborava.
“Da bi ocijenio čovjeka, njegov kvalitet, izgled i sve ostalo samo mu pogledaj u cipele. Kako se on ophodi prema svojim cipelama tako će se ophoditi prema svom životu, poslu i svemu ostalom što radi”, govori Belmin Delibašić za ITV Zemlja i ljudi.
Navodi da je obućarstvo naslijedio od svog oca koji je u tom poslu već trideset godina. Kaže da “cipela ima dušu” i da je važno da se svako adekvatno brine o svojoj obući.
Sve je počelo kad je njegov otac radio u improviziranoj radnji u kući tridesetak godina ranije dok je on to sve posmatrao, a zatim se zainteresirao za sve ono što te ruke stvore. Počeo je i sam raditi uz nadzor oca, majstora – jer kako kaže ovaj posao morate naučiti od nekog majstora.
Posao obućara je postojao već stoljećima unazad, ali se kroz vrijeme razvijao i mijenjao. Danas, obućari se bave popravkom i održavanjem cipela, čizama, sandala i drugih vrsta obuće, dok su u prošlosti obućari bili zaduženi za izradu novih cipela.
“Što se tiče popravki to su od onih najsitnijih da nešto zalijepiš, popraviš do onih krupnijih kao što je promjena đona, ubacivanje federa na čizmu ili patiku. Što se tiče reklamacija kao u svakom poslu bilo je ali uglavnom nema žalbe jer me otac naučio da kad radimo radimo kvalitetno”, govori Delibašić.
Repromaterijal mu nije teško pronaći ali najvažnije od svega je kvalitet. Ljepila koja on koristi prilikom popravke obuće moraju biti dobro probrani, ali mora se znati kakva je i sama obuća.
Govoreći o važnosti njege cipele ističe da cipela ima i da trebamo o njoj brinuti i nikako obućaru ne donositi na popravak prljavu obuću.
“Kroz moju srednju školu bio je jedan profesor koji je rekao jednu rečenicu koja je mene tad dopala. Da bi ocijenio čovjeka, njegov kvalitet, izgled i sve ostalo samo mu pogledaj u cipele. Kako se on ophodi prema svojim cipelama tako će se ophoditi prema svom životu, poslu i svemu ostalom što radi. Moj savjet, cipela kao cipela ima dušu, traži njegu”, kaže Belmin i dodaje:
“Naprimjer, ne možeš doći s terena i ako je bila kiša, mokru cipelu samo ubaciti i logično je da će otpustiti ljepilo. Moj savjet je da se što više predamo cipeli, zvuči malo nerealno da se predaš cipelama, ali ako imaš neke svoje cipele koje voliš treba voditi brigu o njima. Mi kad radimo popravku naglasimo mušteriji da bi lijepi bilo da čiste cipele donesu na popravak. Ako ipak dođu, mi ne primamo prljavu obuću jer to znači da me ne cijeniš kao majstora”, naglašava Delibašić.
Belmin savjetuje da se zbog cjelokupne ekonomske situacije kupuju cipele koja nisu pretjerano skupe ali ni jeftine jer će cijena popravke biti vjerovatno veća od same cipele.
“Neki standard, nešto normalno da čovjek priušti sebi. Da nije nešto ni pretjerano skupo ni pretjerano jeftino. Da ne kupiš patiku od 20 KM i doneseš meni da popravim i kad ti ja kažem koliko je da ti kažeš meni se to ne isplati. Zašto nisi kupio skuplju patiku koja će ti druže trajati? Ja to nazivam papirnom patikom”, govori Belmin Delibašić za ITV Zemlja i ljudi.
