Arif Šakanović je mladić iz Velikokladuškog naselja Rajnovac, koji je nakon završetka srednje škole kao najbolji učenik Gimnazije odlučio da upiše fakultet u dalekoj Maleziji, tačnije u Kuala Lumpuru. On je primjer toga kako se znanje i učenje isplati bez obzira na kojem kraju svijeta se nalazili.
Danas je Arif uspješan u svom poslu i radi za vodećeg distributera polovnih helikoptera za svjetsko tržište. Kako je tekao njegov put iz jedne male sredine do glavnog grada Malezije, otkrio je u razgovoru za portal Akta.ba.
“Sva iskustva kroz osnovnu i srednju školu su bili podsticaj da ostvarim nešto u životu i još veće rezultate. Nakon završetka srednje škole dobio sam razne ponude i stipendije kako iz Sarajeva, Turske, tako i ovu od Vlade Malezije. Činjenica je i to da nisam znao mnogo toga o Maleziji, stoga me dodatno privukla ta radoznalost. Nijedna ponuda nije bila tako privlačna kao ova iz Malezije i sada se pokazalo da je to bila i najbolja opcija”, ispričao nam je Arif na početku razgovora.
Tokom studiranja nije gubio vrijeme, pa je uporedo radio u firmi koja se bavila mapiranjem, analizom stabala na farmama, vršio je upise letova ali i naučio upravljati određenim tipom drona.
“Nakon toga sam imao priliku raditi u firmi koja se bavila obnovljivim energijama, međutim moj fokus je bio da u Nacionalnom znanstvenom centru Malezije nudim i održavam časove o obnovljivim izvorima energije studentima i učenicima osnovne i srednje škole. Također, kroz četiri godine studiranja radio sam različite administrativne poslove u uredima, održavao hostel, radio kao asistent u laboratoriju”, ispričao je za portal Akta.ba.
Njegovo iskustvo, znanje i poznanstvo mu je pomoglo da se zaposli odmah nakon studiranja.
“Imao sam sreću da je moj dobar prijatelj zaposlen u istoj kompaniji. U vrijeme kada sam završavao studije, firma se širila i na njegovu preporuku sam dobio posao. Praktično dva dana nakon što sam dao zadnji ispit sam počeo raditi. Trebalo je naravno dokazati se i opravdati dobivenu šansu. Kada sam počeo da radim dobio sam samo obični administrativni posao međutim s godinama je ta pozicija napredovala”, istaknuo je.
Pored toga on radi kao potpora prodajnom timu u bilo kojem smislu; tehničkom, marketinškom, komercijalnom i slično.
“Firma se zove Rotortrade. Danas je vodeći distributer polovnih helikoptera za svjetsko tržište. Naši klijenti su raznoliki, od VIP osoba, kompanija koje se bave transportom ljudi, naftnih kompanija, bolnica, kompanije koje bave prevozom tereta, borbom protiv požara, spašavanju ljudi. Moja uloga je da vodim brigu o našim helikopterima za prodaju i da u svakom trenutku znam kakvo je stanje svakog helikoptera i da budem u stanju bilo kad prodajnom timu proslijediti informacije. Na prvu ruku se čini jednostavno, ali čitav proces iza toga, od analize helikoptera, izgradnje prodajnog materijala, unošenja sistema i svakodnevnog ažuriranja podataka uzima vrijeme”, rekao je.
Na pitanje da li mu se teško bilo prilagoditi životu u Maleziji, Arif kaže da gdje god odemo i kad odemo od svog doma da je to na neki način izazovno.
“Tek u trenutku kad stigneš na lokaciju shvatiš da neće biti lahko kao zamišljeno. Prvi dani su uvijek najizazovniji. Drugačiji način života, drugačiji smještaj od naviknutog, dođu izazovi prilagođavanja hrani. U početku ne poznaješ nikoga, ne poznaješ mjesto, kao da učis živjeti iznova. S vremenom kako upoznaješ ljude, mjesto, hranu, stvari postaju podnošljivije i lakše. Za to sve mi nije trebalo dugo pošto sam imao sreću da upoznam divne ljude tokom studija, u mjestu stanovanja i na poslu. Sada mogu slobodno reći da mi je ovo druga država”, kazao je.
Smatra da je život u Maleziji veoma različit u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
“Život u multimilionskom gradu je dosta ubrzan, čini ti se kao da nema vremena ni za šta. U drugu ruku ljudi su veoma opušteni i ono što bi se našem narodu činilo kao veliki problem ovdje se na prosto zanemari ili prepusti vremenu”, rekao je.
Za sada nema neke izričite planove za budućnost, te planira ostati u ovoj kompaniji dokle god se njegovi i njihovi interesi podudaraju nebitno od lokacije.
Razgovarala: Erna Salkić/Akta.ba
