Alen Nakić (Foto: nap.ba)
Postoji jedna hikjaja (predaja) o osmanskom vladaru, ako ne i najznačajnijem, sultanu Mehmed Fatihu i snu koji sanjaše noć prije, nego što će ući Bosnu 1463. godine. Sultan Mehmed El-Fatih je noć prije ulaska u Bosnu usnio san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa: Ebu Bekra, Osmana i Aliju.
Zaintrigiran sadržinom sna on mudri zatraži odgovor od šejha Akšemsudina da mu rastumači značenje ovog sna. A pored vatre nisi vidio hazreti Omera, r.a., je li?,upita šejh.
Nisam, cijenjeni šejhu. E pa znaj da će u toj zemlji biti malo pravde i da bi je imali, stanovnici te zemlje, morat će se uvijek samo boriti za nj.
Neki će povjerovati, a neki i ne, ali pobiti se ne može da se stanovnici ove zemlje, stalno za pravdu bore.
Traženje pravde kod nepravedna vladara, kroz historiju plaćalo se najskuplje, zindanom (tamnicom), a nerijetko životom. I ne, nije to bila privilegija samo za sirotinju i neuke, kako bi se moglo pogrešno zaključiti. Vrlo često, cijenu borbe za pravdu plaćali su oni, koji su bili među najučevnijim ljudima svoga vremena Pjesmu “Čudan zeman nastade”, Ilhami baba (Abdulvehab Ilhamija Žepčak), kojom pjevaše o nepravdi vladara, bosanskog valije/vezira Dželalije (Dželaludin-paša), dvoličnjaštvu i kiburu uleme toga vremena, znameniti alim i sufija svoga vremena, glavom svojom je platio.
I kada je glavu mogao spasiti odricanjem od svoje pjesme kojom pjevaše o nepravdi vladara, ulemi koja se uzoholila, otpadnicima od vjere, isti je ostao dosljedan sebi i borbi za pravdu, pa ga Dželaludin-paša, pogubiti dade.
Jedan drugi veliki učenjak, šejh Hasan Kaimija (Kaimi-baba), borbu za pravdu i prava gradske sirotinje i seljaka, a protiv korumpirane vlasti, platio je progonstvom. Ni u današnjem vaktu ništa drukčije nije, u vaktu, u kojem kažu, da sve govoriti se smije. Kadija kadijom, danas biti ne smije, došlo je vrijeme novog nam Dželalije. Pravda što kadija dijeli, nije ono što pisano je u ćitabu, Velika Porta dijeli svoju pravdu. Kakva bi to Pravda trebala da bude, kada zbog nje, kanom bi kadijama sada da sude.
Papir, pero i insan, k’o pravdu vladara, istrpe svašta, mada ni blizu nije to Pravda. Šta je to Pravda pita se raja?
Pravda je tražiti nevinost do samoga kraja.
Alen Nakić/nap.ba
Alen Nakić je sarajevski advokat, a komentar je napisao povodom aktuelnih dešavanja u bh. pravosuđu.
