Foto: Armin Durgut
Jedanaestogodišnja Esma Gljiva iz Vogošće kod Sarajeva jedna je od najmlađih preduzetnica u Bosni i Hercegovini, a u svojoj maloj radionici izrađuje lutke u narodnoj nošnji, sve ručno izrađene i unikatne.
Ova talentovana djevojčica za “Nezavisne novine” priča da je mašinu za šivenje dobila od bake, koja je već godinama instruktorka folklora i, kako ističe, od nje je naslijedila ljubav prema folkloru i tradiciji naroda koji žive u BiH.
“Ideja da počnem da radim narodne nošnje za lutke rodila se spontano, iz jedne šetnje Mostarom. U izlogu sam vidjela lutke koje su bile obučene u nošnju, u bluzu i dimije, ali ne po pravilima narodne nošnje. Kada sam došla kući, odlučila sam da svoje barbike i lutke obučem u narodnu nošnju, ali da to bude pravilno, ili bolje reći, onako kako imamo priliku da ih vidimo u kulturno-umjetničkim društvima ili na starim fotografijama”, kaže mlada Esma, koja je šesti razred Osnovne škole “Mirsad Prnjavorac”, a kako ističe, pored obaveza u školi, trenira tekvondo i već dvije godine bavi se i folklorom.
“Nana Alma mi je poklonila mašinu, a mama mi je pokazala kako da šijem i sve sam odmah shvatila, jer nije uopšte teško. Svako slobodno vrijeme koristim da radim svoje Bosanke, tako zovem moje lutke. Mama i ja smo odlučile reciklirati pa kupujemo restlove materijala i razne ukrasne čipke i tračice. Ponekad dobijem poklon od drugih šnajderica, koje mi pošalju svoje ostatke materijala koje mama i ja rado iskoristimo”, priča Esma.
Kako kaže, odlučila je da za sada radi pet različitih nošnji, koje su raznolike i uz muslimanske izrađuje i pravoslavne, kao i katoličke narodne nošnje, sve iz različitih dijelova BiH.
“Izrađujem nošnju Linđo, Glamoč, katoličku iz okoline Dervente, pravoslavnu Sarajevskog polja i muslimansku sa prostora BiH. Najzahtjevnija je izrada nošnji sa prostora Glamoča, ali tu nošnju posebno volim”, rekla je Esma.
Napominje da se ljubav prema folkloru u njihovoj porodici prenosi sa koljena na koljeno.
“I moja braća Said i Ahmed igraju folklor, a igrali su i moji roditelji, a nana Alma Maksić je već 40 godina instruktor folklora, tako da svi u porodici čuvamo našu tradiciju”, priča Esma, koja sa braćom igra u Kulturno-umjetničkom društvu “Vogošća”.
Napominje da je u decembru prošle godine u sklopu godišnjice KUD-a “Vogošća” imala izložbu svojih lutaka u narodnoj nošnji, a nedavno je bila na sajmu u Sarajevu, na konferenciji “Žene u turizmu”.
“Bila sam najmlađa poduzetnica na nedavno održanom sajmu rukotvorina i proizvoda u hotelu ‘Novotel Sarajevo Bristol’. Bila sam sa majkom Adanom i izložila sam moje barbike Bosanke na iznenađenje svih. Od početka poručujem svima da ako misle da nešto mogu uraditi, to i pokušaju, sigurno je da će uz malo vremena i truda i uspjeti, samo ne trebaju odustati”, poručila je ova talentovana djevojčica.
Prema njenim riječima, sretna je da može zaraditi za džeparac radeći nešto što voli.
“Uživam uređujući svoje lutke, a posebno sam srećna kada vidim da je svaka drugačija i ljepša od one prethodne. Za sada je ovo moj hobi, ali mama i ja bismo voljele da proširimo radionicu, mada, ima vremena, biće, samo polako”, zaključila je Esma.
Da je ponosna na svoju kćerku, potvrdila je u razgovoru za “Nezavisne novine” Adana Gljiva, koja kćerki pomaže oko vođenja društvenih mreža i nabavljanja materijala.
“Prve lutke ili barbike bile su Esmine, pa smo neke dobile od prijatelja i tako odlučili da je najbolje da lutke kupujemo korištene i damo im priliku za novi život. To je zaista bilo sjajno jer naša ideja reciklaže se proširila, a također, da napomenem, Esma ponekad lutke dobija i na poklon. To je ujedno odredilo cijenu Esmine lutke, tako da vjerujem da ih svako može priuštiti”, kaže Adana.
Ističe da se lutke mogu naručiti online, na društvenim mrežama Instagram i Facebook, pod nazivom “Esmama_radionica”, a već su otišle van granica BiH.
“Sada se Esmine Bosanke nalaze u Češkoj, Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji. Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, SAD, Australiji, Bugarskoj”, kazala je Adana.
