Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona bio je večeras domaćin promocije knjige “Svjedok genocida” autora Roya Gutmana, dobitnika Pulitzerove nagrade 1993. godine za izvještaje o genocidu u Bosni i Hercegovini.
Promotori su bili doajenka bh. novinarstva Almasa Hadžić i prof.dr Elmir Jahić, koji su zahvalili Gutmanu za njegov doprinos u pronošenju istine o genocidu u Bosni i Hercegovini.
Almasa Hadžić je ispričala kako je Gutmana upoznala u Zagrebu. Do tog susreta Gutman je već pisao o logorima smrti u Omarskoj i Keratermu, ali mu je Hadžić pričala o strahotama koje su proživjele Bošnjakinje u logorima u Podrinju. Gutman je rekao da odmah mora krenuti ka Tuzli i tuzlanskoj regiji, a zajedno sa Almasom Hadžić bio je u konvoju koji je iz Zagreba stigao do Tuzle.
– Gutman je jedan od najznačajinih svjetskih novinarskih imena koji je pisao o strahotama agresije na Bosnu i Hercegovinu i istinu slao u svijet. Pisao je o strašnim zločinima 1992. godine, a ja sam ga upoznala 2. augusta 1992. godine neposredno nakon objavljivanja njegove reportaže u News Dayu o srpskim koncentracionim logorima u Bosanskoj krajini. U najtežim ratnim vremenima imao je hrabrosti da bude na mjestima najtragičnije bosanskohercegovačke historije. Među prvima je prepoznao genocidnu namjeru Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika – rekla je Hadžić.
Prvo izdanje knjige “Svjedok genocida” objavljeno je 1993. godine i do danas niko nije demantovao nijednu napisanu riječ. Knjiga je svojevrsni udžbenik o genocidnoj namjeri.
– Pojam genocid nad Bošnjacima prvi je spomenuo upravo Roy Gatman. Kasnije smo u presudama dobili pravnu satisfakciju, a nadavnom Rezolucijom o Srebrenici i političku. Knjiga ima veliki značaj i svakako da je dio historije – rekao je prof.dr Elmir Jahić, promotor knjige.
Na kraju je obraćanje imao sam autor Roy Gatman. U Tuzlu je stigao iz Banja Luke. Kaže kako je “upao” u saobraćajnu gužvu, ali da se sjeća 1992. godine kada je od Banja Luke do Tuzle išao dva ili tri dana preko šuma i barikada. Spomenuo je ljude iz Tuzle, prvenstveno Almasu Hadžić i gradonačelnika Selima Bešlagića koji su mu pomogli u realizaciji njegovih izvještaja, ali i ljude iz Goražda, Mostara i drugih dijelova Bosne i Hercegovine koji su mu tvrdili da je budućnost države samo u njenoj multietničnosti.
– Od Almase Hadžić sam čuo informaciju o sistematskom silovanju žena u logoru Liplje kod Zvornika i to me je pogodilo do srži. Morao sam doći do Tuzle i razgovarati sa djevojkama i ženama koje su to preživjele. Pristale su na razgovor sa mnom, pa čak i na fotografiranje za potrebe objave teksta. U Americi to ne bih uradio, ali sam u Bosni uradio kako bi svijet saznao istinu. I svijet se tada promijenio – kaže Gutman i nastavlja:
– Promijenila se i Bosna. Nije perfektna, ali… Došao sam iz Banja Luke i vidio postavljene bilborde sa natpisom ‘Mi nismo genocidan narod’. To je jedna od najtežih samooptužujućih rečenica koju sam ikada čuo – kazao je Gutman, koji se prisjetio tekstova koje je objavljivao 1992. godine.
Urednici promoviranog izdanja su Resul Mehmedović i Sanjin Jakić, a izdavač je kuća Dialogos. Na kraju promocije Selim Bešlagić, ratni gradonačelnik Tuzle, uručio je prigodan poklon Royu Gutmanu.
