Foto: Klix
Bračni par Selma i Mahir Hodžić iz Breze tokom pandemije otvorili su fabriku za uzgoj tovnih pilića Kokoda, a prije nekoliko dana imali su prvu isporuku što im je dalo razlog više da ostanu u Brezi, razviju posao i otvore nove mogućnosti za svoje kćerke.
Hodžići su prije nekoliko godina došli na ideju da privređuju sami sebi kako bi ostali u Brezi, a brojne ideje i vizije, nakon razgovora s prijateljima i predstavnicima firmi koje otkupljuju brojlere, kristalisali su se u ideju o farmi brojlera (tovni pilići za pečenje).
Porodica kao broj jedan bila je pokretač i snaga da ustraju u svom planu, a tri kćerke, od kojih najstarija ima 16 godina, već ulaze u posao i uče ih da cijene rad.
“Neka je s nama tu, ako imaju viziju da idu dalje, mi ćemo ih podržavati pa vidjet ćemo dokle će ići ova priča”, kaže Selma na početku razgovora.
Po struci je socijalna radnica, a kako nije imala posla u struci bavila se kućanskim poslovima dok s mužem nije odlučila iskoristiti podršku Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva te uz lična sredstva i podršku vlasti pokrenuti biznis. Životom u Brezi je zadovoljna. Kako kaže, blizu je autoput, a s tim i Sarajevo, Visoko i drugi gradovi što je dodatna prednost i za njihov posao.
“Godinama smo razmišljali šta pokrenuti. Imamo svoju zemlju i u razgovoru s firmom Brovis ovo je bila odlična ideja. Uspjeli smo ovo napraviti uz pomoć ministarstva, naših poznanstava s ljudima te je sve ovo došlo do jedne profitabilne ideje. Sad za sad, nakon prve isporučene ture brojlera, možemo reći da smo zadovoljni. Kada smo tek ušli u realizaciju projekta, počela je i pandemija. Zatvaranja, sve s birokratijom se oduljilo. Jednostavno, bilo je trenutaka kada smo mislili da ćemo odustati. Razna poskupljenja materijala vezanih za gradnju, pa nekako nam ništa nije išlo na ruku. Bili smo istrajni, pojedinci su nam pomagali savjetima i da takvih nije bilo sigurno bismo odustali”, kaže naša sagovornica.
Pojašnjava da posla ima ko hoće raditi te da posao uzgoja brojlera nije težak, ali da je finansijski skup projekt. Njihov posao počinje prijemom pilića, njihovim uzgojem, brigom te isporukom nakon nekoliko sedmica kao posljednjim zadatkom.
Zrinka Šimunić: Od biroa za nezaposlene do vlastitog biznisa
Selmi u poslu pomažu muž i kćerka, a plan je da šire proizvodnju i da zaposle još veći broj osoba. Iz Breze ne planira otići jer smatra da je lijep grad za život u kojem je odrasla.
“U Sarajevu sam rođena, ovdje sam rat provela i odrasla i ne bih je mijenjala ni za što. Pozicijom smo na dobrom položaju, na pola puta smo svugdje. Lijep je ovo grad, a kada postoji volja, sve se može uraditi. Možda ćemo se širiti i na druga tržišta, ako ovaj projekt narednih godina ne uspije, imamo infrastrukturu za druge poslove”, zaključila je Selma.
