Foto: Buka
Dejan Žmarić, čiji je nadimak “Banjalučki Kralj Limenki”, već u prvih par minuta razgovora razbija sve predrasude koje većina nas ima o ljudima koji sakupljaju sekundarne sirovine.
Nalazimo se iza najveće sportske dvorane u Banjaluci, kod velikog kontejnera prepunog konzervi i plastičnih flaša od koncerta koji je tu održan prethodnu veče. Dejan završava doručak „s nogu“ i prihvata se posla. Ne gubi vrijeme. Tokom cijelog razgovora vadi flaše iz kontejnera, istresa preostali sadržaj iz njih, ispušta vazduh i stavlja ih u vreće. Pored nas je parkiran njegov bicikl, na kojem svakodnevno krstari banjalučkim ulicama, obilazeći kontejnere i prevozeći sakupljenu ambalažu do kompanija koje je otkupljuju.
Objašnjava mi da iz svake flaše treba ispustiti vazduh i ponovo je zatvoriti da bi ona zauzela što manje mjesta u kontejneru ili kod ljudi koji sakupljaju reciklažni otpad. „Tako počinje kampanja, osnovnim stvarima. Ako neko želi da osvijesti ljude da pomažu, treba da nauče osnovno“, kaže ovaj 46-godišnjak, koji već u prvih par minuta razgovora razbija sve predrasude koje većina nas ima o ljudima koji sakupljaju sekundarne sirovine. Odaje utisak obrazovanog i informisanog čovjeka.
Iz daljeg razgovora saznajem da je srednju elektrotehničku školu započeo u Banjaluci, a završio u Podgorici, gdje je zatim završio i višu računarsku školu, što potvrđuje moj prvi dojam da pred sobom imam zanimljivog sagovornika.
Dejan je godinama živio na relaciji Podgorica-Banjaluka, radeći u firmama koje su prodavale računare ili se bavile razvojem softvera, kao programer i serviser računara. Kada je, prije nekoliko godina, ostao bez posla i više nije mogao naći posao u struci, počeo je da se bavi sakupljanjem reciklažnog otpada. Prva stvar koju je našao i prodao bio je stari bojler.
„Nisam znao, nisam bio naučen. Čovjek ako nije naučen na nešto, on će sjediti i umrijeće od gladi, zato što ne zna, zato što nije naučen. A uvijek postoji opcija“, kaže Dejan, govoreći o sebi, a zapravo šaljući snažnu poruku svima nama.
Njegova „poslovna filozofija“ zapravo je ključ svakog uspješnog biznisa. „Radim samo poslove koje niko drugi ne radi“, kaže Dejan, sumirajući suštinu bilo kojeg popularnog priručnika o preduzetništvu.
Novac koji zaradi od plastičnih flaša jedini mu je prihod. Od toga se, kaže, ne može se živjeti, ali mu je dovoljno „za džeparac“. U Banjaluci živi sam, u kući koju je naslijedio od roditelja, hrani se u javnoj kuhinji Crvenog krsta, a ponekad mu pomognu i sestre.
Uprkos malim primanjima, Dejan je uspio uštediti dovoljno novca za polog u banku, na osnovu čega je dobio kreditnu karticu. To mu omogućava da kupuje na rate, ali i da, kako kaže, “čuva pare od samog sebe”.
“Svaki čovjek koji želi sebi da prizna kakav je mora to da shvati, da moraš od samog sebe da čuvaš svoje pare”, kaže moj sagovornik, opet jednom rečenicom pogađajući pravo u samu srž savremenog potrošačkog društva.
Govoreći uopšteno o reciklaži, Dejan kaže da se i tu, kao i u svemu, sve vrti oko novca. I tu je najveće poslove preuzela „mafija“, koja ima monopol nad svime što je profitabilno.
„To je problem današnjeg vremena, šta god da se radi, ljudi to pretvore u biznis i onda to ode na profit. Čim je u pitanju profit, znači da krajnji cilj nije važan, da je važan samo profit.“
Na moje pitanje koliko ljudi u Banjaluci razdvajaju otpad, Dejan odgovara još jednom preciznom dijagnozom današnjeg društva: “Problem je što je čovjek neodvojiv od koristi. Ako ne vidimo ličnu korist u nečemu, mi to nećemo raditi.”
U istom kontekstu, htio je, kaže, da mi pokaže kontejnere ispred studentskog doma. “Ovo je stanje svijesti studenata“, kaže Dejan, pokazujući mi fotografije na kojima je otpad razbacan svuda oko kontejnera, a oni namijenjeni za reciklažu pretrpani su miješanim otpadom.
“Iz tih kontejnera se može vidjeti naša budućnost. To su mladi ljudi koji će sutra odlučivati o našem životu, a način na koji oni danas ostavljaju svoj otpad pokazuje kakva nas budućnost očekuje sa takvim mladim ljudima.”
Nastavljamo razgovarati o klimatskim ciklusima, solarnim olujama, robotima koji će, kako kaže, u budućnosti preuzeti njegov posao, energiji dobijenoj iz obnovljivih izvora i drugim temama, o kojima moj sagovornik zna daleko više od mene.
Milica Plavšić/Buka
