Foto: Aida Čopra na dan odbrane teze ispred Univerziteta Sobrona/ Privatni album
Sarajka Aida Čopra doktorica je romanskih i italijanskih studija u području savremenog pozorišta, a diplome je dobila sa tri velika evropska univerziteta – Sorbona, Firenca i Bon. Dodiplomski i master studij završila na Odsjeku za romanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nakon čega je četiri godine radila kao asistentica Italijanske književnosti na Filozofskom fakultetu.
O projektima na kojima sada radi i njenim novim uspjesima u polju komedije dell’arte u savremenom pozorištu, Aida je govorila za Oslobođenje.
Na ideju da izučava komediju dell‘arte u savremenom pozorištu došla je 2015. godine, nakon čega je kontaktirala Andrea Fabiana, profesora teatarskih studija na odsjeku za italijanistiku na Univerzitetu Sorbona u Parizu, koji je prihvatio temu njene doktorske disertacije.
Ubrzo nakon toga uslijedila je selidba u Pariz, koji je postao njena druga kuća.
Godine iza nas obilježila je ponajviše pandemija koronavirusa, a Aida nam je otkrila kako je njen život izgledao u ovom periodu.
– Bila sam u Parizu gdje su restrikcije i ograničenja bila jako pooštrena. Tokom dva mjeseca, u periodu između marta i maja 2020. godine, moglo se izaći iz kuće samo zbog osnovnih potrepština uz priloženu izjavu koja navodi razlog izlaska. S obzirom na to da su i pozorišta bila zatvorena, a inače veliki dio svog vremena posvećujem tome, taj period sam gotovo u potpunosti iskoristila za rad na svojoj doktorskoj disertaciji. S druge strane, mnoga pozorišta, trupe, režiseri su postavljali predstave online, tako sa sam imala priliku da pogledam one koje sam propustila ili koje su se izvodile nekada u prošlosti, a vežu se za, kako za internacionalno, tako i za pozorište sa područja bivše Jugoslavije, i naravno naše zemlje, kaže naša sagovornica, inače lektorica bosanskog jezika na odsjeku za slavenske jezike na Univerzitetu Sorbona. Uz to, Aida predaje Savremeno pozorište zemalja bivše Jugoslavije studentima master studija.
Ovu fazu, uprkos nemogućnosti sastajanja sa studentima uživo, Aida je pokušala iskoristiti što je bolje mogla. Tako je organizovala online susret sa glumcima Kamernog teatra 55 i režiserom Dinom Mustafićem.
– Također, imala sam priliku da pozovem, na neka od svojih online predavanja, i prof. Almira Bašovića, kao i režisera Srđana Vuletića. To su bile posebne okolnosti kojima smo, čini mi se, svi pokušali dati pozitivan karakter. S obzirom na to da su pozorišta bila zatvorena, to je bio jedan od načina da ih održimo živima, priča nam Aida.
Kao što smo u početku i napisali, Aida je sada vlasnica diplome sa tri velika evropska univerziteta, a doktorsku disertaciju na Sorboni, u saradnji sa univerzitetima iz Firence i Bona, smatra jednim od najljepših i najbogatijih iskustava u životu.
– Uz neprocjenjivu podršku i stručno usmjeravanje mog mentora prof. Andree Fabiana, imala sam priliku da učestvujem na različitim projektima vezanim za pozorište, da organizujem sa kolegama naučne skupove, da predstavim svoj rad u okviru različitih akademskih susreta, i da osnujem sa kolegicom Silvijom De Min, radionicu pozorišne kritike koja je otvorena za sve studente Sorbone. Također, mentor me je uključio u seminar koji se naziva “Pozorište svijeta” zahvaljujući kojem sam imala priliku da predajem na engleskom jeziku materiju koja se veže i za savremeno pozorište BiH, kaže naša sagovornica.
U okviru ovog predmeta, Čopra je organizovala susret sa Nihadom Kreševljakovićem i Hanom Bajrović. Riječ je o saradnji sa Festivalom Mess, u sklopu koje je razgovarano o pozorištu u Sarajevu tokom rata.
– To je neizmjerno uticalo na rad na mojoj doktorskoj disertaciji, omogućilo mi je da proširim svoje vidike, da obogaćujem kritičku misao i da dijelim sa drugim ljudima svoju strast prema pozorištu, dodala je Aida.
Inače, tema njene disertacije je “Komedija dell’arte u savremenom pozorištu”.
– Tu problematiku sam analizirala kroz stvaralaštvo Carla Bosa, italijanskog režisera, autora i pedagoga, koji je sarađivao i još uvijek sarađuje sa mnogobrojnim trupama iz Francuske, Italije, Španije, Belgije, Kanade, itd. Ono što mogu reći o svom radu jeste da je, pored svih akademskih normi koje treba da ispuni, rađen prije svega iz velike ljubavi prema pozorištu, kazala nam je Čopra.
Trenutno je u toku priprema predstave na osnovu teksta bosanskohercegovačkog dramaturga Almira Bašovića, Sarajevo Feeling.
– Mogu reći da studenti zaista uživaju s obzirom na to da tekst govori o njihovoj generaciji – iako u nekim sasvim drugačijim okolnostima. Prestava će se premijerno izvesti početkom juna, sa prevodom na francuski jezik, u okviru festivala Sorbonne en scène. Nadam se da će biti mogućnosti i da Bašović bude naš počasni gost, ističe naša sagovornica.
Od odbrane doktorske disertacije prošlo je svega šest dana, pa je u toku sabiranje svih, kako Aida kaže, prelijepih utisaka. Zanimalo nas je kakvi su njeni budući planovi.
– Sigurno je da ću ostati pri akademskom radu i, kako volim reći, “svojoj” komediji dell‘arte, želji da u BiH probudim interes za njom, ali i da pokušam promovisati naše pozorište ovdje u Francuskoj. Ono čime se također bavim jeste pozorišna kritika. Otvorila sam blog Je vais au théâtre na kojem objavljujem kritike predstava koje sam vidjela, ali govorim i o svemu onome što me interesuje u svijetu pozorišta. Imala sam priliku da tu objavim i kritiku naše predstave, “U posjeti kod gospodina Greena” (autorski projekt Mikija Trifunova, Albana Ukaja i Nejre Babić), s ciljem da upoznam i francusku publiku sa onim što se kod nas izvodi. Upravo taj blog mi omogućuje da dobijem pozivnice za različite predstave. Kakvi god moji budući planovi bili, sigurno će biti vezani za pozorište. Kao što je rekao poznati francuski glumac i režiser, Louis Jouvet: “Ništa nije uzaludnije, ništa lažnije, a ništa potrebnije nego što je to pozorište”, zaključila je Aida Čopra.
