Foto: AA
Ognjen Ranisavić iz Banjaluke svirajući neobični instrument “tongue drum” (tang dram) prikuplja pomoć za žrtve zemljotresa u Turskoj i Siriji.
Ranisavić, kada mu to vremenske prilike dozvole, svira u Ulici Veselina Masleše, poznatijoj kao “Gospodska ulica”. Nije mu prvi put da svirajući prikuplja novac za humanitarne svrhe, podršku sportskim klubovima ili djeci umjetnicima, ali uvijek je u pitanju nešto što ga pogodi.
“Tako je počelo i onda je logično došlo kada je ovako neka velika katastrofa u pitanju, kada je mnogo ljudi pogođeno tim katastrofalnim zemljotresom, onda se javi ideja i želja da se pomogne na neki način simbolično i više kao gesta dobre volje nego što će biti konkretna pomoć. Ali, mislim da je to isto važno u svemu ovome – da se pokaže dobra volja i da smo ljudi i da smo svi jednaki i da svi možemo biti u toj nekoj lošoj situaciji da nam bude potrebna pomoć”, ispričao je Ranisavić za Anadoliju.
Objasnio je da je za pomoć žrtvama zemljotresa u Turkiye i Siriji svirao već nekoliko puta, kao i da će nastaviti kad god mu to vremenske prilike budu omogućavale. Novac će prikupljati do početka marta ili do kada budu otvoreni računi za pomoć.
Naglasio je da će dio novca preko prijatelja poslati direktno u Siriju, a drugi dio će preko Srpske pravoslavne crkve uplatiti za Siriju i za Tursku.
Pored torbe u koju prolaznici ubacuju novac, Ognjen nije postavio nikakav natpis, jer kako kaže, više voli da građani daju bez razloga, odnosno samo zato jer su osjetili potrebu.
“Više volim da ljude, kako da kažem, da daju onako bez ikakvog razloga, eto, zato što su osjetili isto kao što ja osjetim u nekom trenutku da trebam dati negdje nešto za nekoga, tako i da ljudi daju svoj prilog zato da to osjete”, rekao je on.
Kaže da koliko god da prikupi, to će nažalost biti apsolutno nebitna svota u svoj toj katastrofi koja je zadesila stanovništvo dvije zemlje.
Kaže da su Banjalučani prilično humani i generalno osjetljivi na potrebe. Prema njegovim riječima, imaju izraženu humanost i empatiju, tako da i kada je “slobodna svirka” u pitanju, uvijek tu bude novca i uvijek neko naiđe i stane, ostavi neki novac.
Govoreći o instrumentu koji svira, objasnio je da se radi o metalnom instrumentu koji proizvodi tonove, ali svira se palicama. U ovom obliku je nastao devedesetih godina u Americi kao pokušaj da se imitiraju prethodni neki drveni instrumenti koji su svirani na ovaj način. Pokušajem imitacije nastao je novi instrument, koji je i dalje rijedak i u svijetu i kod nas.
“Slučajno sam vidio na internetu i onda mi se svidio taj zvuk i način na koji se izvodi. Sviram udaraljke i nisam nikada svirao instrument koji proizvodi tonove, koji je muzika, i onda mi se svidjela kombinacija gdje mogu te pokrete koje sam kao perkusionista naučio da ih apliciram na ovaj instrument i svidio mi se taj zvuk i sve što može da proizvede”, ispričao je Ognjen Ranisavić.
On je dugo u Pokretu osoba sa invaliditetom i aktivan član udruženja koja se bave promocijom prava osoba sa invaliditetom, a često i radi projekte koji se tiču te populacije. Osim toga, Ognjen je član udruženja koja se bave promocijom kulture i obrazovanja, a radi i emisiju za Micromrežu koja se zove “(Ne)vidjivi”. Prema njegovim riječima, ima poslove koji se tiču digitalnog marketinga i te vrste oglašavanja, pa sa više strana sklapa radni dan. On je diplomirani socijalni radnik, bavi se sportom, svira sve vrste udaraljki, a odnedavno pokušava naučiti svirati i saksofon.
O sakupljanju sredstava za pomoć žrtvama zemljotresa u Turskoj i Siriji on je dodao:
“Mislim da ovo ustvari jeste apel da se okrenemo jedni prema drugima, da probamo što više da osjetimo ljude oko nas i pored nas, njihove potrebe i te neke poglede, ono što ljudi ustvari trebaju, a ne znaju da izraze, ne znaju da traže.”
