Foto: fkz.ba
Francuski filozof i pisac Bernard-Henri Levy, a i veliki ljubitelj Bosne i Hercegovine, objavio je tekst u francuskom Le Pointu, o nedavno preminulom Samiru Landži, nekadašnjem predsjedniku Željezničara.
U NASTAVKU PROČITAJTE AUTORSKI TEKST:
Umro je, zvao se Samir Landžo.
Njegovo ime neće ništa značiti mojim čitaocima.
Ali prije trideset godina bio je jedan od prvih branilaca Sarajeva.
Bio je jedan od onih loših momaka koji su se, pošto su znali da rukuju oružjem, odmah dobrovoljno prijavili, kao što je to često slučaj u otporu, da odbiju navalu srpskih snaga. Bio je hrabar i skroman.
Iako je za kratko vrijeme postao potpukovnik bosanskih snaga, čin ga nije uobrazio, ostao je isti.
Uhapšen od strane Hrvata i mjesecima mučen na jednoj farmi u blizini Mostara i čim je oslobođen u akciji koju su organizovali njegovi prijatelji iz susjedstva u stilu sjene Melville, krenuo je odmah, na bihaćki front.
Ovdje ga spominjem jer je upravo njega štab Armije BiH zadužio u jesen 1993. da prati snimanje mog prvog ratnog dokumentarca Bosna!
Bio je stalno uz mene, u trenucima čekanja i dosade kada borci liče na zemljane statue. Skupa smo se spuštali niz Grdonj po blatu i snijegu, pod pratnjom nasumičnih granata čiji dolazak se nekim čudom dao i predvidjeti iako su padale jedna za drugom, Eh, takvi momenti, takva iskustva spoje ljude za života!
Svojom lirskom vedrinom, svojim ukusom za ljubav i slavlje, slobodom da se smije i misli, sa svojim nepoštovanjem prema moćnicima i sveštenstvu, oličavao je otvoreni, umjereni islam, prosvijećen, za kojim sam tragao cijelog života i pronašao ga u Bosni.
Samir koji je klanjao kada je želio, Samir i naša takmičenja u ispijanju šljivovice u rovovima oko Maglaja, Samir koji pokušava planirat zajedno sa Gillesom Hertzogom dolazak Salmana Rušdija u Sarajevo, Samir koji me je onog dana kad smo kod Donjeg Vakufa sreli sačicu fanatičnih Iranaca infiltriranih u 7. korpus, prvi upozorio “evo rizika – evo ludaka koji bi pokušali da popune rupe ako nas Evropa napusti”.
I moja je dužnost, nakon svega odati mu počast, ovom diskretnom heroju koji svojim odlaskom ne ostavlja nikakav drugi trag i sjećanje sem u dušama najbližih, Susanne, bivša supruga, koju je upoznao na snimanju dokumentarca; Mia i Benjamin, njegova djeca; posljednji svjedoci ovog rata koji blijedi čija bi legenda trebao bit.
Samir Landžo, pišem tvoje ime.
Landžo je na mjesto predsjednika FK Željezničar stigao 2005. godine, a ostavku je podnio krajem 2006. godine na vanrednoj sjednici Predsjedništva kluba na stadionu Grbavica.
Ostavka ja tada prihvaćena, ali je Landžo uvijek ostavio vjeran klubu sa Grbavice, te je bio i član Skupštine. Preminuo je u 61. godini.
