Foto: AA
Mačka Aleyna ostat će u sjećanju članova USAR tima Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) kao simbol stradanja turskog naroda, ali i života.
Slučajno je došla do kampa bh. spasilaca koji su odlučili da je povedu sa sobom u Bosnu i Hercegovinu.
Sabahudin Spahović (49), član USAR tima Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), kući se iz Turske vratio s mačkom, koju je nazvao po djevojčici koja je nakon 248 sati spašena iz ruševina.
Spahović je bio dio tima koji se među prvima uputio u Turske nakon razornih zemljotresa, kako bi pomogli u traženju i spašavanju ljudi ispod ruševina. Na terenu je bio osam dana.
Već sedam godina je pripadnik Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ). Radi kao inspektor kontrole kvalitete procedura sigurnosti u deminiranju, a pored toga radi u različitim spasilačkim timovima unutar ove institucije.
Teren u Turske je bio među najtežima u njegovoj dosadašnjoj karijeri i životu, a susretao se sa različitim situacijama, među kojima je bio i rat u Bosni i Hercegovini ’90-ih godina.
– Na terenu smo proveli osam dana. Radili smo zadatke i poslove koji su nam bili dodijeljeni od strane kolega iz AFAD-a. Čim smo došli imali smo zadatak da odemo u 13-spratnicu koja je bila srušena do temelja. U tom momentu je bilo za očekivati da postoji nada da pod ruševinama ima neko živ. Međutim, korištenjem sofisticirane opreme utvrdilo se da ne postoje nikakvi znakovi života u toj ruševini – ispričao je Spahović za Anadoliju.
U Tursku su došli po mraku, ali i tada su se mogli vidjeti razmjeri katastrofe.
– Vidjeli smo slike apokalipse. Područje koje smo prošli u vozilima i helikopterima bilo je jako užasavajuće gledati. U svojoj karijeri koja je poprilično duža od onog koliko radim u FUCZ-u, na polju spašavanja i potrage za ljudima, a to je nekih 15-tak godina, nikada nisam imao situaciju kakva je bila sada u Turskoj. Jedne večeri, oko dva sada poslije ponoći, prišao nam je čovjek koji je molio da mu pronađemo porodicu. U jednom momentu smo pronašli patiku od njegovog djeteta koju smo mu dali. Isticalo je vrijeme naše smjene, radili smo po 12 sati, na samom polasku okrenuo sam se i vidio čovjeka kako sjedi na gusjenici bagera i plače. Taj momenat sigurno nikada neću zaboraviti. To je nešto što mi je najteže palo tokom boravka u Turskoj iako je bilo raznih scena – kazao je Spahović.
Prema njegovim riječima, tokom boravka u Turskoj nagledali su se svega i svačega, ali to mu je bio jedan od najtežih momenata.
– To je scena koja ostavlja neizbrisiv trag na ljude – poručio je Spahović.
Mačka, koju je sasvim slučajno našao i ponio u Bosnu i Hercegovinu, bila im je svijetla tačka tokom povratka u Bosnu i Hercegovinu.
– Kada smo dobili informaciju da se možemo spremati i vratiti za Bosnu i Hercegovinu, dok smo spremali kamp ona se odjednom pojavila. Kao da ju je sam Bog poslao. Bila je uplašena i drhtala je. Uzeo sam je u naručje i rekao sam: ‘Ti ideš sa mnom za Bosnu, pa kako god da bude na granicama’. Cijelo vrijeme je bila s nama u kombiju, hranili smo je. Razmišljali smo kako ćemo joj dati ime. Fokus je bio na dešavanjima iz Turske. Sjetili smo se djevojčice koja je izvučena živa nakon 248 sati. Maca je dobila ime po njoj – Aleyna. Nama ovdje će sigurno biti uspomena. Nažalost, podsjećat će nas uvijek na ona stradanja građana Turske, ali i sjećanje na život zbog djevojčice koja je preživjela. Maca će biti simbol života – rekao je Spahović.
Maca je bila kod veterinara koji je rekao da je stara oko pet mjeseci.
– Polako nestaju traume, spava, jede… – izjavio je Spahović.
I za njih, koji su bili na terenu u Turskoj slijedi period oporavka.
– Pokušat ćemo kroz druženje s našim prijateljima, kroz psiho-socijalnu pomoć koju smo dobili besplatno od Crvenog križa FBiH, da se smirimo, saberemo i shvatimo da život mora teći dalje. Da se vratimo našim svakodnevnim poslovima. Sigurno će biti teško, ali izborit ćemo se sa tim – dodao je Spahović.
