Foto: Shutterstock
Tržište rada u Bosni i Hercegovini suočava se sa više izazova. Dok se sa jedne strane više od 350.000 osoba vodi kao nezaposleno, poslodavci se žale na to da ne mogu pronaći radnu snagu. Ogromnu ulogu u tome mogu imati Zavodi za zapošljavanje i borba protiv rada na crno.
Prema podacima Federalnog Zavoda za zapošljavanje u prvih deset mjeseci prošle godine, kantonalne službe za za zapošljavanje su posredovale u zapošljavanju 24.859 osoba. Prema podacima Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, 21.988 osoba je dobilo je dobilo posao sa njihove evidencije.
Zabrinjavajuće je to što Federalni Zavod za zapošljavanje, a ni Zavod za zapošljavanje Kantona Sarajevo ne posjeduje podatke koliko je nezaposlenih osoba odbilo posao koji im je ponuđen. Ovi podaci bi mogli pomoći u identifikovanju rada na crno.
Naime, određeni broj osoba se odlučuje da obavlja razne “majstorske” poslove kao što su stolarski, keramičarski, električarski, molerski radovi i to obavljaju “na crno” gdje se zbog zdravstvenog osiguranja vode kao nezaposlene osobe pri Zavodima za zapošljavanje.
Iz SZKS kažu da su u toku 2022. godine po spiskovima Kantonalne inspekcije rada izbrisali ukupno 28 osoba sa liste nezaposlenih osoba.
Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže kako ne postoji država u svijetu u kojem ne postoji određeni rad na crno, ali da država mora kombinovati poticajne i represivne mjere.
“Jedne od njih same teško da mogu biti dovoljne, jer poticaji su potrebni da se smanji opterećenje rada da bi ljudi imali realan interes da prijavljivanje neće značiti ogroman gubitak prihoda i da oni koji zapošljavaju na crno da znaju da njihovo prijavljivanje neće značiti rast troškova”, govori Gavran.
Kaže kada je riječ o onima koji rade na crno samostalno, kao individualni majstori, da poticajne mjere nisu dovoljne i da je neophodan dio sankcija, te da kazne moraju biti takve da se ne isplati plaćati u odnosu na ulazak u sistem.
Jedna od mogućih varijanti i samozapošljavanje, koje kod nekih država na toj razini da se može dobiti radna viza ukoliko se dokaže sposobnost za samozapošljavanje.
“To može biti i poticaj onim koji su prijavljeni na biroima, a rade, ne samo da im se prijeti skinuti ćemo vas sa biroa ako otkrijemo da radite, nego i da omogući neki paket, skinut ćemo vas sa biroa ali ćete dobiti neka poticajna sredstva za početne troškove tranzicije iz sive u legalnu ekonomiju. Posljednji faktor je zdravstveno osiguranje, kada bi zdravstveno osiguranje bilo kao u Velikoj Britaniji pravo svih građana, automatski veliki broj ljudi bi se odjavio sa biroa jer ne bi imao razlog da bude prijavljen”, pojašnjava Gavran.
Iz Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo i pored toga što ne posjeduju zvanične podatke, kažu da rijetki odbijaju posao, a razlog je najćešće, kako navode da se radi o poslu koji nije odgovarajući i da uslovi ne odgovaraju mala plata, loši uslovi rada, zdravstveno stanje ne odgovara ponudenom poslu i slično.
Da postoji prostor da Službe za zapošljavanje proaktivnije obavljaju svoje poslove pokazuje i to što Služba za zapošljavanje KS ne postoji službene podatke o broju upražnjenih radnih mjesta za koje nije moguće naći kvalifikovanu radnu snagu u Kantonu Sarajevo. Upravo je to jedna od najčešćih žalbi poslodavaca, da ne mogu naći dovoljno kvalifikovanih radnika za svoje djelatnosti.
“Najveća problematika u smislu posredovanja u zapošljavanju su nezaposlene osobe koji su evidentirane na birou, čije obrazovanje ne ispunjava zahtjeve poslodavaca i potreba tržišta. Nova zanimanja i inovacije u poslu nameću stalnu potrebu poslodavaca za potragom kadrova. Naš problem je što obrazovni sistem u Kantonu Sarajevo ne proizvodi adekvatan kadar koji bi zadovoljio tržište rada. Služba u skladu sa zahtjevima za posredovanje vrši stalna istraživanja i sugeriše nadležnim koje su to potrebe na tržištu rada, kao i u kojim zanimanjima bi bilo potrebno izvršiti prekvalifikacije i dodatne edukacije. Adekvatna reakcija obrazovnog sistema, olakšala bi ispunjavanje zahtjeva poslodavaca u posredovanju za zapošljavanjem”, kažu iz SZKS.
Rad na crno je jedan od najvećih izazova za ekonomiju u Bosni i Hercegovini, ali nedostatak evidencija i jasne šire ekonomske politike ne pruža mogućnost da se stvori jasna slika o stanju na tržištu rada.
