Foto: NSBiH
Prije tačno 9 godina, 15. oktobra 2013. godine fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila je najveću pobjedu u svojoj historiji. Zmajevi su golom Vedada Ibiševića u Kaunasu savladali Litvaniju i izborili plasman na Mundijal.
Bilo je to vrijeme kada je cijela nacija disala kao jedno. Živjelo se za utakmicu Zmajeva, željno iščekujući plasman na prvo veliko takmičenje.
Kada smo saznali rivale u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu znali smo da nikad nismo bili bliži velikom rezultatu. Grčka iz prvog šešira, zatim Slovačka, Litvanija, Latvija i Lihtenštajn bili su naši protivnici. U pozitivnom naletu, u kakvom smo tada bili, s pravom smo se nadali direktnom plasmanu te da ćemo konačno izbjeći taj famozni baraž.
Kvalifikacije smo otvorili fenomenalno. Demolirali Lihtenštajn u gostima, savladali Letonce u Zenici, remizirali sa Grcima u gostima, bili ubjedljivi protiv Litvanije u Zenici.
22. marta smo u Zenici ugostili Grke u možda i ključnoj utakmici. Bila je to igra za pamćenje, taktički i rezultatski smo nadigrali Grčku i slavili veliku pobjedu. Bili smo na pragu Svjetskog prvenstva.
Uslijedilo je 5 komada Latviji u gostima. Zatim je u Zenicu došla Slovačka. Iako smo bili favoriti, nismo bili tu noć na svom nivou. Slovaci su iskoristili svoju šansu i odnijeli tri boda minimalnom pobjedom.
To je značilo samo jedno. Za 4 dana u Žilini moramo pobijediti Slovake ako želimo u Brazil.
A u Žilini nije dobro počelo, Slovaci su imali prednost na poluvremenu. Ipak, Zmajevi su pokazali veliku hrabrost i lavovsko srce. Bičakčić je izjednačio, a zlatnin džoker Izet Hajrović onom čuvenom “bombom” donio veliku pobjedu za veliko slavlje mnogobrojnih bh. navijača u Žilini.
Tada se znalo da će Kaunas biti ključan.
U 9. kolu smo u Zenici rutinski savladali Lihtenštajn, ali svi smo u mislima odavno bili u Kaunasu. Još jedna pobjeda dijelila nas je od Brazila.
Tog 15. oktobra bio je Bajram. Taj dan Bajram je bio poseban. Taj dan je nakon tradicionalnog čestitanja Bajrama, druga rečenica obavezno bila vezana za utakmicu.
Svi su nekako žurili da bajramske obaveze završe što prije. Nakon akšamskog ezana, počele su pripreme za utakmicu. Neki su se uputili na trgove i u ugostiteljske objekte gdje su planirali gledati utakmicu, neki su nervozno čekali početak u svojim domovima.
Utakmica je počela. Nervoza je lebdila u zraku. Poluvrijeme 0:0. Treba nam pobjeda. Atmosfera nekako čudna. Veliki broj naših navijača na stadionu u Kaunasu.
Počinje drugo poluvrijeme. Još uvijek smo na nuli.
68. minut, lopta dolazi do Džeke. Dijamant u 16-ercu pronalazi Ibiševića. Vedator zakucava loptu u mrežu. Komentator Mijajlović u transu, na tribinama ludilo, isprer malih tv ekrana delirij.
Tih 20ak minuta do kraja utakmice bilo je kao cijela jedna vječnost. Nikad proći. Ali hvala Bogu prošlo je, sudija je svirao kraj. U Brazilu smo. Zmajevi su na Svjetskom prvenstvu. Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je izborila plasman na prvo veliko takmičenje.
Ono što se dogodilo nakon posljednjeg sudijskog zvižduka će se vječno pamtiti. Slavlje na ulicama, trgovima, kolone vozila sa zastavama jedine nam domovine, onaj spektaklularni doček ispree Vječne vatre, suze radosnice…
Te noći je svima onima koji vole ovu zemlju pao jedan veliki kamen sa srca.
Bio je to 15. oktobar 2013. godine, dan koji će zlatnim slovima biti upisan u historiju Bosne i Hercegovine.
Super Portal
