Lejla Jašarević-Hubjer, mlada žena koja je dio djetinjstva provela u Domu za nezbrinutu djecu u Beogradu godine života posvetila je humanitarnom radu i pomoći drugima, posebno djeci bez roditeljskog staranja koja trebaju podršku, pa je nedavno odlučila osnovati i udruženje “Od srca srcu”.
Prije nekoliko mjeseci Lejla je sa porodicom zbog posla preselila iz Goražda u Sarajevo, a sve humanitarne akcije vezane su za njenu radnju “HaniMani” u kojoj prodajom različitih paketića za žene simboličnih cijena od po 10 KM prikuplja novac za porodice koje trebaju pomoć. Trenutno je u toku akcija za majku djeteta sa posebnim potrebama koja je oboljela od karcinoma.
“Mnogo mojih prijateljica se uključilo na određen način i velika su mi podrška, mnoge od njih žive u Sarajevu i Goraždu, tako da smo već pokrenule jednu veoma pozitivnu priču”, kaže Lejla.
Kaže da je za ovakve akcije motivisalo djetinjstvo provedeno u domu i empatija prema ljudima koji sebi ne mogu pomoći.
“Mnogima je narušeno zdravlje ili ne mogu svojoj djeci obezbijediti najnužnije. Imam dvije kćerke, Iman je studentica druge godine fakulteta, a Hana učenica sedmog razreda osnovne škole, učimo ih da imaju slične poglede na svijet oko sebe i da cijene ono što imaju, da cijene prave vrijednosti života i budu borbene djevojke koje posmatraju život otvorenih očiju, bez predrasuda, i naravno da pomažu drugima”, kaže Lejla.
Foto: E. A./Klix.ba
Lejla i njen brat Emir su imali teško djetinjstvo, a brigu o njima nakon teške porodične tragedije preuzela je nena Nura sve do 1992.godine kada su povjereni rodbini u Beogradu. Međutim zbog teške situacije ubrzo su smješteni u Dom za nezbrinutu djecu na Senjaku u Beogradu gdje su dočekali kraj rata u BIH.
“Nedavno sam bila tamo sa svojom porodicom, željela sam odnijeti slatkiše djeci jer i ja pamtim te lijepe momente kad je neko nama donosio slatkiše. Nezaboravan je osjećaj doći u zagrljaj toj djeci i na trenutak ih učiniti sretnim. Iako, kad samo kažete dom za djecu, to zvuči strašno i teško, međutim ja imam lijepe uspomene. Skoro dvije godine sam provela u domu, a svi su se trudili da nam život učine koliko toliko normalnim. Da odemo ponekad u pozorište, na bazen ili utakmicu… Provela sam tamo dvije godine, a brat je ostao cijeli period. U početku sam mislila da će to biti strašno, pitala sam se kako ću ja to moći, ali to je veliko životno iskustvo. Nemam tužne već dobre uspomene. Mnogo dobrih prijatelja sam upoznala i sa njima sam i danas u kontaktu. Bili smo jedni drugima podrška i danas se susrećemo i okupljamo”, ispričala je Lejla.
Lejla je cijeli život posvetila humanitarnom radu, u tome joj pomažu suprug Mevludin i kćerke.
“Moje akcije pomoći usmjerene su uglavnom na djecu i mlade, podršku različitim udruženjima koja okupljaju ranjive kategorije, osobe sa invaliditetom ili oboljele od PTSP-a, i udruženja koja se bore protiv nasilja u porodici”, kaže Lejla.
