Kad je neki drevni mudrac u davna vremena, prije jedno dvadeset i kusur godina, prvi put izrekao čuvenu misao kako je Dejtonski sporazum luđačka košulja, nije mogao ni zamisliti koliko ćemo napredovati u tom segmentu njegove provedbe. Dizajner tog neobičnog odjevnog predmeta, poznati krojač Ričard Holbruk, bio je malo staromodan, pa nije upotrijebio tadašnje trendove po posljednjoj modi, a nije baš predvidio ni XXL veličinu, pa nam je košulja, kako smo rasli i razvijali se, što bi se reklo, okraćala i istanjila se, ali imala je čudnu osobinu – što se više skupljala od pranja i peglanja, u njoj je bio sve više prostora i mjesta za svakojake vrste političkog bezumlja i za ljude koji su u toj oblasti dostigli savršenstvo i pokazali se kao pravi vizionari ludila.
Dok su nam uputstvo za upotrebu luđačke košulje zvane Dejton tumačili međunarodni dizajneri, nije tu bilo nekih naročito zanimljivih elemenata, ali kad je to u svoje ruke uzeo domaći modni guru, Milorad Dodik, nastao je, što bi rekla jedna tetka iz Sarajeva, spektakl. Tumačenje Dejtona preselilo se u kuću mode poznatu pod nazivom Narodna skupština Republike Srpske. E, tu čitava ova priča izlazi iz zdravorazumskih okvira i poprima, kako kažu bolje upućeni, obrise kolektivnog ludila, i to još uokvirenog u zakone, što će reći legitimnog.
Kad se to pogleda s čisto političke strane, situacija doista izgleda kao u nekom filmu o ludom, zbunjenom i ošamućenom. Dodik tumači Dejtonski sporazum OHR-u koji je tu da ga pojašnjava i implementira, i Amerikancima, koji su ga napravili; objašnjava zakone, pogotovo one o osnovnim ljudskim pravima, evropskim institucijama od kojih smo ih preuzeli kao obaveze na evropskom putu; Vijeću za implementaciju mira tumači mir, a Ustavnom sudu Ustav, provodeći jednostavnu političku platformu – blokirati sve institucije i procese u zemlji, a onda to koristiti kao argument kako je Bosna i Hercegovina nemoguća i neodrživa država. Pritom obilato koristi to što u Briselu i Vašingtonu zapostavljaju jednu očiglednu činjenicu – tako krupna podrivanja Dejtona i suvereniteta zemlje, kakvim ovih dana prisustvujemo, ne rješavaju se ignorisanjem i praznim osudama, pogotovo ako od toga zavisi politička sudbina jedne zemlje u iznimno zapaljivom dijelu svijeta.
Oni koji dobro pamte vrijeme kad je krojena luđačka košulja zvana “Dejton” i koji se kao malo razumiju u pravo i politiku, uvjereni su kako i Kristijan Šmit ima udjela ovakvoj paradi političkog raspamećivanja. Predugo se ponašajući kao da je visoki predstavnik samo za jedan dio zemlje i potpuno ignorišući sve što se dešava u njenom drugom dijelu, stvorio je sve preduslove da međunarodna zajednica za njegovog nasljednika izabere čuvenog doktora Omera Ćemalovića, vrsnog psihijatra sa respektabilnim stažom direktora sarajevske Klinike Jagomir. S koliko se razuma i havijesti ponašaju ljudi iz međunarodne zajednice dok nam Dodik uzduž i poprijeko para našu luđačku košulju, ispade da samo čovjek ogromnog iskustva poput doktora Ćemalovića zna šta nam je činiti u ovakvoj situaciji. Uostalom, sve nam govori kako je ovo što živimo njegov teren, a ne bi mu ni u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda morali ni zvanje provjeravati – sto posto ima diplomu. Ispunjeni su, znači, svi formalni uslovi – doktora Ćemalovića za visokog predstavnika!!!
Piše: Amir Sužanj/BHRT
