Foto: Klix
Čak 30 hiljada eksponata bogatstvo je s kojim se može pohvaliti Muzej istočne Bosne u Tuzli, koji godinama egzistira u neuslovnoj zgradi. Dogradnja jednog objekta donekle će poboljšati stanje, a posjetitelji će imati priliku uživati u eksponatima starim i 10 hiljada godina.
Muzej istočne Bosne u Tuzli je osnovan prije 75 godina, a kao historijska riznica s okvirno 30 hiljada izuzetno vrijednih eksponata i 15 hiljada knjiga, svjedoči o kontinuitetu života na ovim prostorima, od prahistorije pa do današnjih dana.
Od svog osnivanja 1947. godine, muzej je izmještan na okvirno 20 lokacija, međutim, ova ustanova od značaja konačno se skrasila u zgradi nekadašnje Interne bolnice, koja je, nažalost neuslovna za djelatnost.
Inicijalni projekt rekonstrukcije i nadogradnje zgrade počeo je 2009. godine, kada su urađeni arhitektonski planovi. Nakon toga, nadležni su izdvojili 200 hiljada KM, a novac je utrošen za početne građevinske radove u prvoj fazi projekta. To je podrazumijevalo izgradnju dodatnog objekta, koji je u nedovršenom stanju bio do prošle godine, kada su se stvorili uslovi za njegovu finalizaciju.
“Prva faza je od velikog značaja jer će se u nadograđenoj zgradi nalaziti kancelarije radnika, a njenim završetkom dobit ćemo priliku za rad u normalnim uslovima, bez da koristimo grijalice ispod nogu i sa strahom kada će voda zalediti u cijevima, što se dešava dva ili tri puta svake zime. U adekvatnim uslovima i radnici će pružati znatno bolje rezultate rada, što će utjecati na dodatno unapređenje muzeja”, kaže za Klix.ba direktor Muzeja istočne Bosne u Tuzli Ljubiša Veljković.
Ukoliko nadležni obezbijede dodatna finansijska sredstva koja su neophodna za završetak radova, dograđena zgrada bi mogla biti funkcionalna krajem ove ili eventualno do sredine iduće godine.
“Čim dobijemo novac, odmah ćemo ga uložiti, kao što je slučaj bio i sa sredstvima za fasadu. Dosad smo imali finansijsku podršku Vlade Tuzlanskog kantona i Grada Tuzle. Na osnovu rebalansa kantonalnog budžeta, koji treba uslijediti, znat ćemo koliko će biti moguća realizacija projekta u zamišljenom roku”, dodaje Veljković.
S druge strane, kada bi mogla uslijediti rekonstrukcija glavne zgrade u kojoj se nalazi muzej, u ovom trenutku je nepoznanica, a menadžment te ustanove kulture kroz prvu fazu projekta odlučio se na jednu improvizaciju.
Naime, jedan od spratova na kojem su planirane kancelarije, će biti iskorišten za kreiranje stalne postavke sastavljene od predmeta koje javnost dosad nije imala priliku pogledati.
“Mnogo onoga što muzej ima za ponuditi se nalazi u depoima, ali nama je cilj da što veći broj eksponata bude izložen, prateći sve moderne muzejske tokove. S tim u vezi, imamo u planu ponuditi najveću ljepotu muzeja, odnosno predmete poput Mitrinog reljefa iz Dardagana, koji datira iz perioda unazad hiljadu i 600 godina, zatim stare rimske kletve, keramičke posude iz bronzanog doba, ali i neolita, što dokazuje na neki način kontinuitet života koji se odvijao na području tuzlanskog bazena još od prije 10 hiljada godina”, nastavlja Veljković.
Zaposlenici muzeja dosad su pokušavali kroz izložbe predstaviti javnosti materijale s kojima raspolaže ova ustanova, među kojima su i znamenitosti iz oblasti umjetnosti. Iako ih je najmanje, također zavređuju posebnu pažnju.
“Imamo kompletan legat Dragiše Trifkovića koji je ujedno i onaj u kojem je uradio grb Tuzle, zatim djela Đorđa Mihajlovića te Ismeta Mujezinovića. To su veoma značajni ljudi za grad, kanton, ali i BiH, a njihova djela doprinose velikom bogatstvu koje naš današnji moderni narod ima u svojim korijenima”, kaže Veljković, dodavši da bogatstvo javnosti nastoje prikazati i posredstvom društvenih mreža, gdje ističu svoje sposobnosti razvijanja kreativne industrije muzeja.
Eksponati od neprocjenjive vrijednosti raspoređeni su u arheološkom, etnološkom, historijskom, kulturnom i prirodnjačkom odjeljenju. Određeni broj njih javnosti je dostupan i u izložbenom prostoru muzeja, koji je smješten u samom centru grada soli. Svi ostali nalaze se u neuslovnim depoima.
“Nažalost, naši depoi nisu na visokom standardu muzejske djelatnosti poput Rima, Venecije, Milana ili Berlina. Zbog toga je potrebno čim prije uraditi sanaciju objekta, a kako bi se mogla izvršiti i sanacija predmeta. Trenutno radimo na osnovu najboljih saznanja naših kustosa i u skladu sa sredstvima koje imamo eksponate štitimo metodom plastifikacije. Nažalost, nemamo sistem pomoću kojeg možemo regulirati temepraturu prostorije, ali sreća u nesreći je da je u zgradi u kojoj se nalazimo uvijek hladno. To odgovara eksponatima, ali ne i našim radnicima koji moraju trpjeti hladnoću”, priča nam Veljković.
Prvi čovjek muzeja zaključuje da im je cilj napraviti modernu ustanovu koja se pridržava svih savremenih tokova, sa izuzetno dobrom bazom, zasnovanom na objektivnom izučavanju prošlosti i jasnom vizijom budućnosti, u kojoj se nalazi i razvijanje konzervatorskog sektora. Za sve to će im trebati i dodatni stručni kadar s kojim su u ovom trenutku u deficitu. Između ostalog, njima nedostaju biolog, arheolog, pravnik te muzejski tehničari.
