Foto: Twitter
Nije zabranjeno a i džabe je. I nitko ti ne može oduzeti pravo na to. i nitko ne može uhoditi tvoje snove. Štogod se događalo, kakav god kaos, jad, čemer, bijeda okruživali čovjeka on se uvijek može nadati i može sanjariti i sanjati da će sve biti drugačije, da će sreća prebaciti nešto svog dragocjenog tereta na njegovu stranu.
Dječacima je najljepše sanjati uz loptu jer stalno migolji, bježi od tebe, svojeglava je i moraš naučiti kontrolirati je i negdje u podsvijesti ugnijezdi se, kao neka drevna genetski prenošena, životna mudrost koja te uči da sreću možeš očekivati isključivo ako za nju radiš, kada ona ostane još jedini segment slagalice tvoje sudbine. Stvar je prosta, ne možeš dobiti loto premiju ukoliko ne ispuniš i ne uplatiš listić. Toliko truda moraš uložiti. Tek tada i imaš prava čekati sreću.
Ali u jednom poslovično mrzovoljnom i sarkastičnom okružju ljudi su spremni čak i jednom dječaku ispuhati snove kao nož loptu koja je uletjela u povrtnu lijehu šutljivog penzionera kojemu djeca dođu u posjet svake godine kada povrće sazrije. Tako su i neki veliki nogometni vizionari s Grbavice zadovoljno trljali ruke kada je Jiri Plišek odveo Edina Džeku sa sobom u Češku dajući im u zamjenu cijelih 25 tisuća eura. Time je zasigurno u dječaku Edinu Džeki premlaćen sanjar koji se uspavljivao zamišljanjem kako na svojoj Grbavici u dresu svog Željezničara postiže onaj nikad dočekani gol protiv Videotona jer u snatrenjima se može čak i putovati kroz vrijeme i ispravljati povijesne nepravde.
Usti nad Labem! Nikad čuo! Teplice! Kakve selendre! Tako govori svaki balkanski urbani rasist poslovično zaboravljajući da i ti Česi znaju nekog vraga o nogometu. Ako ništa znaju dječake, čak i poodrasle i prerasle takve stvari, pravilno naučiti tehničkim osnovama nogometa. Sličan problem imamo u nogometnoj kao i u akademskoj naobrazbi. Djecu se ubija u pojam uporno gađajući njihove slabe točke i tražeći područje koje ne znaju. A stvar bi se mogla lako okrenuti – hajde da vidimo što znaš i koliko dobro znaš to što znaš! Ako si krupan i ne previše spretan nećeš zbog toga biti automatski prozvan drvetom.
Pravi će učitelj gledati koje su ti dobre strane i onda se truditi da ih usavršiš do kraja, da ih izbrusiš onako kako se brusi dijamant. Naučit ćete i pravilno primiti loptu, pravilno je dodati i pucati. Već za dvije godine, uz prave učitelje, postat ćeš prvi strijelac Češke i jedan će ambiciozni bundesligaš za tebe platiti cijela 4 milijuna eura. A Felix Magath nije tada kupovao igrače jer je red da se nekoga kupi. On je slagao momčad sukladno svojim idejama a kako bi ostvario ambicije kluba koji se htio umiješati u borbu za Europu.
Svi znamo tu priču…
Kloc s Grbavice kojem su umalo ubili dječačke snove danas ima 37 godina i po prvi put u karijeri igra finale Lige prvaka. A nekako, svima nam se čini da ih je do sada odigrao nekoliko i pobijedio u svakom od njih. Nekako nam to ide uz njega. To znači da kako god završi ova utakmica Edin Džeko je pobijedio. Na kraju nogometne karijere dočekao ga je san svakog klinca. Igra najveću utakmicu europskog i svjetskog klupskog nogometa i to kao veteran i apsolutna legenda europskog nogometa, jedini igrač koji je postigao više od 50 golova u tri različite lige petica.
On je Manchester City učinio prvakom kada je to bilo presudno za sudbinu kluba. On im je dao još par minuta nade da će uspjeti ostvariti snove. Samo je on to mogao u onoj utakmici jer je jedina prtljaga, kada se kao dječak otisnuo od kuće, jedina čvrsta valuta koju je imao kod sebe i na svojoj strani, bila upravo sposobnost da sanjari kako će sve muke i sva bijeda, kojih se kroz ratno sarajevsko djetinjstvo nagledao, biti prevladani jer svaku noć sanja istu dobitnu kombinaciju. Samo mu je netko trebao dati prigodu da je odigra. I sada svoj san igra protiv istog kluba kojeg je otisnuo na put prvaka.
Toliko je puta sanjao isti san. Lopta leti prema njemu. Toliko je puta u mašti to odigrao. Kada je lopta došla do njega on je bio spreman.
Piše: Marko Tomaš/Žurnal
