Piše: Amina Kolašinac
Tema o kojoj bi se trebalo u mnogo većim razmjerama govoriti i time podizati svijest kod ljudi jeste nasilje nad ženama. Naime, nasilje u porodici jedan je od oblika nasilja zasnovanog na polu. Rodno zasnovano nasilje globalni je fenomen koji najčešće pogađa žene i djevojčice širom planete, u svim državama i kulturama, bez obzira na društveno uređenje, religiju, vrijednosti i stavove.
Kompleksnost definicije nasilja nad ženama
Nasilje nad ženama Konvencijom o definirano je u skladu sa sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici Vijeća Evrope kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama, a predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu dovesti do: fizičke, seksualne, psihičke, odnosno finansijske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti bilo u privatnom životu. U skladu sa istom konvencijom, nasilje u porodici definirano je kao “svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog, odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dolazi u okviru porodice ili domaćinstva, odnosno između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom”.
S obzirom na to da je ono višedimenzionalni društveni problem koji se definiše preko svojih pojedinih manifestacija i njihove etiologije, ne postoji univerzalna definicija koja bi izrazila njegovu kompleksnost. Zbog toga se za ovaj fenomen vezuju različite definicije i objašnjenja, prema afinitetima onih koji se bave ovim problemom. U oviru Evropskog instituta za ravnopravnost polova3, prema studiji pod nazivom Rječnik definicija silovanja, femicida i partnerskog nasilja, partnersko nasilje jeste svaki čin fizičkog, seksualnog, psihološkog ili ekonomskog nasilja koje se dogodi između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, nezavisno od toga da li počinilac dijeli ili je nekada dijelio isto prebivalište sa žrtvom.
Partnersko nasilje nije sistematično definisano na međunarodnom nivou i uglavnom se opisuje kao segment nasilja u porodici. U tom slučaju potpunija definicija nalazi se u Konvenciji Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici iz 2011. godine: nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici predstavljaju sva djela fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u porodici ili domaćinstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, nezavisno od toga da li počinilac nasilja dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom.
Nasilje nad ženama i djevojčicama (Violence Against Women & Girls – VAWG) predstavlja univerzalno pitanje i u doba mira i u doba konflikata, ali i u svim drugim vanrednim situacijama. Trenutna kriza nastala usljed pandemije Covid-19 doprinijela je pogoršanju situacije kada je u pitanju i nasilje. Naročito je zabrinjavajuća činjenica da je, uz donošenje mjera suzbijanja koronavirusa i zatvaranja granica, zabilježen porast nasilja u porodici. Više od polovine svjetske populacije bilo je zaključano do početka aprila 2020. godine. Ključni instrumenti borbe protiv širenja pandemije, kao što su društvena izolacija, ograničenje kretanja i policijski čas, kreirali su idealno okruženje za porast i eskalaciju nasilničkog ponašanja prema ženama (i djeci) usljed povećane i konstantne 24-časovne kontrole nad žrtvom.
Takođe, došlo je i do promjene u načinu organizacije rada mehanizama za zaštitu od porodičnog nasilja (smanjeni ljudski/stručni kapaciteti, skraćeno radno vrijeme, nepostojanje osnovne zaštitne opreme za stručne radnike na terenu) pogodovale su zlostavljačima, jer se žrtvi dodatno otežavao i ograničavao pristup subjektima zaštite, prvenstveno policiji i centrima za socijalni rad.
Mnogi mediji širom svijeta zabilježili su drastične slučajeve nasilja u porodicama i o tome izvještavali tokom teških perioda izolacije i drugih mjera predviđenih u periodu pandemije. Mjerama su se nastojali spasiti životi potencijalnih žrtava koronavirusa, dok su se njima, s druge strane, ugrožavale žene i djeca, naročito u slučajevima porodičnog nasilja. Kako se u određenim zemljama prijavljivala infekcija i određivala izolacija građana, tako se sve više koristila linija za pomoć u porodici.
Posljedice pandemija COVID-19 na dalju raširenost nasilja nad ženama
Global Analitika koja svojim djelovanjem uvijek pokušava da pravovremeno prepozna i reaguje na probleme u društvu, upravo je ranije i pisala o problem nasilja nad ženama i djevojkama tokom pandemije. Nasilje nad ženama i djevojkama, koje je već rasprostranjeno, tokom pandemije se pogoršalo nedostatkom osnovnih namirnica, porastom nezaposlenošću, s akcentom žena, ekonomskom nesigurnošću, zatvaranjem škola, zaustavljanjem javnog prevoza, masovnim migracijskim tokovima i strahom od građanskih nemira. Oni koji su najugroženiji bili i prije COVID-19 tokom pandemije su nesrazmjerno pogođene njegovim posljedicama.
Žene i djevojke s invaliditetom još su više izloženi riziku zbog povećane ovisnosti o nasilnicima i zato što im je uskraćen pristup osnovnim potrepštinama u domaćinstvu. Kako se usluge preusmjeravaju kako bi se odgovorilo na krizu izazvanu COVID-19, žene i djevojke koje su preživjele nasilje, pristup osnovnim uslugama, poput skloništa, linija za pomoć, zdravstvene zaštite i socijalne zaštite, biva povučen ili ograničen, povećavajući rizike s kojima se suočavaju, navodi se u godišnjem izvještaju Aldijane Šišić, šefice Fonda Ujedinjenih naroda za borbu protiv nasilja nad ženama.
Žene i djeca koji žive sa nasiljem u porodici gotovo pa da nisu imali spasa od nasilnika tokom karantina.
Na samom početku pandemije, generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić je izrazila zabrinutost zbog porasta nasilja u porodici otkako su mjere stupile na snagu zbog korona virusa. Izvještaji zemalja članica posljednjih nekoliko sedmica već su pokazali da su žene i djeca sada izloženi većem riziku od zlostavljanja unutar svojih domova, izjavila je Pejčinović Burić za DPA.
Na dan kada je predsjednik Emmanuel Macron najavio sveobuhvatne planove za ulazak u 15-dnevno razdoblje prisilnog zatvaranja, pojavila se i zabrinutost zbog potencijalnog porasta slučajeva rodno zasnovanog nasilja u porodici, nakon naleta Covid-19 virusa u Kini pod sličnim uvjetima. Euronews je tada naveo da Francuska i bez obzira na tadašnje stanje, ima jednu od najviših stopa nasilja u porodici u Evropi. Svake godine se preko 200,000 žena u dobi od 18 do 75 godina suoči sa fizičkim ili seksualnim nasiljem od strane sadašnjih ili bivših partnera, ali samo 20 posto ih prijavi. Prema službenim podacima, svaka tri dana jedna žena bude ubijena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera.Christophe Castane, francuski ministar unutrašnjih poslova navodi da su prijave nasilja u porodici širom zemlje za više od 30 posto, a samo u Parizu za 36 posto, otkako su na snazi mjere karantina.
Guardian piše da je Katalonska regionalna vlada saopštila da su se pozivi na njenu telefonsku liniju za pomoć povećali za 20 posto u prvih nekoliko dana uvođenja mjere za suzbijanje koronavirusa, dok su se na Kipru pozivi za sličnu liniju porasli za 30 posto u sedmici nakon 9. marta, kada je na ostrvu utvrđen prvi slučaj korona virusa. Takođe je i u Danskoj zabilježen povećan broj žena koje traže utočište u ženskim skloništima, potvrdila je generalne sekretarka Pejčinović Burić. Osim povećanog rizika od nasilja, efekti krize mogli bi ekonomski naštetiti i ženama i ugroziti njihovu finansijsku neovisnost, naglašava Pejčinović Burić.
Po svemu sudeći, pandemija Covid-19 je umnogome otežala situaciju žena širom svijeta gdje su bile suočene sa nasiljem od strane svojih partnera.
