Foto: N1
Krv je lijek koji nije moguće proizvesti na vještački način. Njega samo može dati čovjek. No nema dovoljno darivatelja krvi, a oni koji to rado animiraju ostale. Tako su danas u župnom uredu katoličke crkve u Lipnici kod Tuzle, mještani okolnih sela darivali krv.
Zdenko Benković dobio je prošle godine Zlatni znak, najveće priznanje za darivatelja krvi. Danas je to učinio 104. put. Prvi put je to bilo 1977. godine u školi zbog dva dana odsustva sa nastave, a kasnije zbog iskrene želje da nekome pomogne.
“Preovladala je ta želja za humanošću. Pošto sam dugogodišnji član Crvenog križa, prošao sam sve funkcije. Nastavilo se i nije to ništa strašno. Snimali smo mi i filmove i animirali narod. Međutim, imam običaj reći da je darivateljima kao glasačima. Sjete nas se samo kad treba”, kazao je Zdenko.
A krvi uvijek treba i u Tuzlanskom kantonu nikada je dovoljno.
“Mnogi ljudi su danas bolesni. Uvijek se osjećam dobro, nemam nikakvih problema. To nije nikakav bauk. Ne treba se ustručavati. Pozivam ljude da se odazivaju ovakvim akcijama i da daruju krv”, kazao je Samir Aljukić, darivatelj.
“Svako može sudjelovati u činjenju dobra. Svako malo djelo puno znači. Mislim da je ovo 15. put kako darujem krv. Pozivam mlade ljude da se ne boje i da slobodno pristupe darivanju i puno manje je bolno nego što misle”, kazao je Fra Stjepan Orkić, darivatelj.
Jedno darivanje krvi je doza oko pola litra koja dalje može spasiti tri života.
“Sve što više dajem krvi, ljepše mi je, draže. Poklanjam svoju krvi prijateljima i svim ljudima širom svijeta i darujem sa velikim srcem”, kazao je Džemil Čeliković, darivatelj.
Nema dovoljno darivatelja krvi
Ovo je 19. put da se organizuje akcija dobrovoljnog darivanja krvi pod krovom katoličke crkve „Svetog Franje Asiškog“ čiji nasljednici franjevci podsjećaju da nam ljudskost treba biti prioritet.
“Biti čovjek u svakom trenutku. Pokazati ljudskost, plemenitost, dobrotu. To je ono što nas nekako ispunjava. Daje smisao i ljepotu života. Ja se uvijek osjećam presretan i radostan kada učinim nešto dobro”, kazao je Fra Miroslav Ikić, župnik crkve “Svetog Franje Asiškog.”
Dobro može biti svakako kroz darivanje dragocjene tečnosti drugima što Zdenko namjerava činiti do kad god bude mogao.
“Mnogi ljudi ne znaju šta je to i koliko to vrijedi dok im ne zapne za nekoga ili za njih. Onda bi oni tada meni da plate. Ja kažem da ne postoji taj koji bi mogao odrediti cijenu doze, moje pola litra krvi. Ja je dajem dobrovoljno”, poručuje.
Prema posljednjim dostupnim podacima, u ovom kantonu je registovano tek nešto više od 6.000 darivatelja što nije dovoljno. Biti dobrovoljni darivatelj, odluka je svakog čovjeka pojedinačno, pa tek onda društva.
