Foto: Twitter
Istorija (kao i povijest) vjerovatno ne priznaju ovakvu historiju. Ne godi im pa je već godinama mijenjaju po svojoj volji…
“Historia est magistra vitae”, izreka je koja vodi porijeklo iz doba Rimskog carstva. Rečenica je to koja se đacima u osnovnoj školi spominje već na prvom času historije.
Historija, zaista, jeste učiteljica života. Činjenica je da tu historiju neki svjesno ili nesvjesno falsifikuju i prekrajaju onako kako im odgovara.
Tako smo zadnjih decenija svjedoci raznih pokušaja falsifikovanja historije Bosne i Hercegovine, uglavnom od strane komšija ali i nekih stanovnika ove zemlje kojima nije baš drago što im u ličnim dokumentima stoje obilježja države Bosne i Hercegovine. Koliko god to zvučalo apsurdno, takvih ima, nažalost.
Čest je slučaj da pojedini mediji, neki svjesno, neki nesvjesno, neki namjerno, neki nenamjerno, a neki zbog nedostatka elementarnig obrazovanja tokom emitovanja svog programa falsifikuju historiju ovu države.
Najnoviji takav slučaj zabilježen je tokom emitovanja srbijanskog kviza “Totalni obrt”. Kviz koji u Srbiji emituje Nova S, putem programa Nova BH imaju priliku gledati i građani u Bosni i Hercegovini. Upravo su građani BiH bili ogorčeni nakon što se u jednoj od igara spomenutog kviza pojavilo pitanje čiji je sadržaj stoprocentno falsifikovanje historije.
Naime, pitanje za takmičare je glasilo: “Iz kog veka je najstariji sačuvani dokument na narodnom srpskom jeziku iz Bosne “Povelja Kulina bana”.
🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣 pic.twitter.com/TqTTSNI5oO
— Elderheart Librarian 🍉 (@JJJ_of_Kuslat) March 5, 2023
Da dobro ste pročitali pitanje.
Autor pitanja je, da li namjerno/nenamjerno ili jednostavno zbog nedostatka elementarnog obrazovanja na vrlo suptilan način pokušao izmijeniti historiju Bosne i Hercegovine.
I to se tako emitovalo putem tv ekarana. Emitovalo se čak i u Bosni i Hercegovini, državi čiju su historiju opet pokušali prekrojiti onako kako njima godi.
A šta kaže historija/povijest/istorija?
Historija kaže da je Povelja bosanskog bana Kulina napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.
Istini za volju, istorija (kao i povijest) vjerovatno ne priznaju ovakvu historiju. Ne godi im pa je već godinama mijenjaju po svojoj volji. Ali historija se neda. Jaka je ona. Jaka poput bosanskog inata, snažna poput hercegovačkog kamena.
A Povelja bana Kulina iako negdje daleko od svoje kuće, u nekoj tuđoj sehari ili možda fioci, svjedoči o bosanskoj državnosti, historiji ove države koju nikad neće uspjeti falsifikovati ma koliko god se svjesno ili nesvjesno trudili (Dva prijepisa Povelje se čuvaju u arhivu Dubrovačke Republike, dok je treći, pod misterioznim i nikada razjašnjenim okolnostima iz Dubrovnika “nelegalno” odnesen u Sankt Peterburg).
Na nama koji volimo ovu zemlju je da učimo generacije koje dolaze o njenoj historiji. Da ih naučimo šta je istina, a šta laž. Da znaju da država Bosna i Hercegovina nije ničiji privjesak već da je mnogo više od toga. Da je bila, da je ima i da će je ako Bog da biti.
