Bosna i Hercegovina se ubraja u demografski najugroženije države okruženja, a procjene su da bismo u naredne četiri decenije mogli ostati bez više od polovine stanovništva. Najveći problem je iseljavanje, a to je sve izraženije u školama, koje obrazuju stručni kadar, gdje oko 50 posto učenika nakon školovanja odlazi u inostranstvo.
Vuk, Milorad i Aleksandar pripadaju grupi mladih ljudi koji su još kao maloljetni, pri upisu srednje škole, odlučili da će budućnost i karijeru graditi u inostranstvu.
VUK CVJETKOVIĆ, učenik završnog razreda kuharskog smjera
“Jednostavno može se reći zbog niskih plata i primanja u ovoj zemlji i teškog života zbog istih tih primanja”.
ALEKANDAR BODO, učenik završnog razreda kuharskog smjera
“Mislim, a tamo mogu više da zaradim i naučim nešto više”.
MILORAD ĆUKOVIĆ, učenik prvog razreda konobarskog smjera
“Zato što je tamo bolje. U plati je velika razlika”.
Posao u zemljama Evrope, najviše Njemačkoj i Sloveniji, tokom protekle godine posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje BiH pronašlo je skoro 13 500 ljudi, odnosno svakog dana trbuhom za kruhom iz naše zemlje otišlo je 35 ljudi.
Starosna granica onih koji odlaze iz naše zemlje sve je niža. Dok škole obrazuju kadar i nastoje učenicima omogućiti što kvalitetnije sticanje praktičnih znanja, taj kadar odmah nakon sticanja znanja odlazi.
SAŠA MATIĆ, ravnatelj Srednje stručne škole Janja
“Mi smo radili neku analizu, nekih 40 do 50 posto djece nakon završetka već od juna imaju ponude hrvatsko i crnogorsko primorje,Češku, Prag elitne hotele da rade kao kuvari i konobari imaju dobra primanja”.
MILENKO MAKSIMOVIĆ, ravnatelj Tehničke škole “Mihajlo Pupin” Bijeljina
“Gledammo da im praktična nastava bude što bolja i kvalitetnija kako bi bili spremni nakon završenog zanata.To je negdje otprilike 50, 50 posto gdje učenici koji pronalaze posao u inostranstvu na 50 posto njih koji se zadržavaju u lokalnim gradskim privrednim društvima.”
Dok škole rade svoj posao, konkretni koraci nadležnih kako bi se zaustavio odlazak mladih izostaju. Jer, ni najobrazovaniji i najstručniji nisu dovoljno motivisani da ostanu.
MILE STEVIĆ, ZPU “Preduzetnik”
“Moramo privredu podsticati, moramo činiti sve da ljude zadržimo, a zadržaćemo ih ako im obezbjedimo stabilnu budućnost i povoljne uslove rada.Moraju se relaksirati uslovi rada, moraju se smanjiti obaveze generalno, osloboditi parafiskalnih nameta, smanjiti poreze i doprinose, ako ne može generalno ono bar diferencirano”.
One koji su, ipak. odlučili da ostanu, za sad zadržava nada.
MIRJANA DRAŠKIĆ, učenica završnog razreda kulinarskog smjera
“Planiram da ostanem, nisam kao neki moji da idem vani ovdje može više toga da se nauči, a i vremenom će se povećati plate”.
Dok škole skoro polovinu učenika stručnih usmjerenja školuju za inostranstvo, nadležni ne reaguju, a sve je više i cijelih porodica koje ne mogu više čekati “da svanu bolji dani” koji im se obećavaju već godinama.
