Crtice sa pijace “Virdžinija” odnosno “Mješovite pijace Mahala-Osmaci” kako je sada zvaničan naziv…
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i formiranja entiteta, dio prijeratne Općine Kalesija je izdvojen iz njenog sastava i formirana je mala Općina Osmaci koja je razgraničenjem pripala manjem bh. entitetu. Dolaskom mirovnih snaga u našu zemlju odmah se počelo raditi na uspostavljanju dijaloga između naroda. Tako je bilo i u Kalesiji.
Na inicijativu rukovodstva Općine i uz podršku i garancije Mirovnih snaga (IFOR) u Memićima je formirana međuentitetska pijaca nazvana “Virdžinija”. Cilj je bio da se kroz trgovinu radi na dijalogu i pomirenju dva naroda. Tako se i sama lokacija pijaca prostire na dva entiteta.
U početku je među narodom bilo straha jer su zvuci varenog oružja još odzvanjali u njihovim sjećanjima. Oni koji nisu imali straha su odlazili na pijacu koja je u narodnu simbolično nazvana “Koridor”. Isti su tada trpili kritike od “svojih” ali vremenom su svi počeli posjećivati pijacu u Memićima.
I tako, već 26 godina, svake nedjelje u Memiće se sjati na hiljade duša iz Kalesije, Osmaka, Zvornika, Živinica, Tuzle, Loznice, Malog Zvornika, Bijeljine, Lukavca, Sapne,…
Na “Koridoru” se može pronaći bukvalno sve, od igle do lokomotive. Prodavači dolaze iz svih krajeva BiH bez obzira na vremenske uvjete. Zatekli smo prodavače iz Srebrenika, Živinica, Lukavca, Gračanice, Zvornika, Bijeljine, Sapne, naravno i Kalesije, a tu su i Visočaci koji prodaju svoje čuvene suhomesnate proizvode.
Pijaca je u posljednje vrijeme nešto “slabija” iako je i posjećena.
“Slabije je u odnosu na prije 7-8 godina. Naroda je sve manje, odlazi svako gdje mu je bolje. Sad “Koridor” oživi za praznike i na ljeto kad dođe dijaspora. Tada je stvarno puno ljudi. Bude sigurno 7-8 hiljada duša, vjerovatno i više, teško je procijeniti jer jedni dolaze drugi odlaze.” – govori nam lokalni prodavač.
Dodaje da da nije lahko biti trgovac kao što se misli. Jer u toku sedmice obiđe po nekoliko pijaca i svako jutro se mora poraniti.
“Ljeti znamo do 3-4 ujutro već svi biti na pijaci, pripremiti štandove jer narod porani. Do sedam-osam sati ljeti se zna dobro pazariti. Zimi je malo drugačije. Opet se mora poraniti, šta ću utoplim se pa za poslom. Jeste da je naroda uveliko manje, ali hvala Bogu bude nafake” – dodaje.
“Virdžinija” se više ne zove tako, sada je to “Mješovita pijaca Mahala”, međutim, to stalnim posjetiocima ništa ne mijenja. Oni nedjeljom dođu kao po nekoj navici.
“Dolazim ovdje dugo godina. Uzmem malo voća, povrća za kuću, ako šta od odjeće naletim za sebe. Mladi slabo ovdje kupuju, uglavnom mi stariji” – govori nam jedan stariji gospodin.
Najposjećeniji štandovi su oni čuveni “sve po jednu marku”. Svašta se tu može pronaći ko ima vremena da “prevrće” robu.
Voće i povrće se dobro prodaju, sitnija roba, zatim razni alati, polovna obuća i odjeća također se skoro uvijek prodaju. Nova roba ide nešto slabije jer je skuplja.
“Narod uglavnom djeci kupuje novo. Za sebe traže što jeftinije” – govori nam prodavač odjeće dok ispija jutarnju kahvu.
Kaže da pred početak škole uglavnom lijepo pazari jer tad se djeca spremaju za školu pa se u velikim količinama prodaju pantolone, majice, jakne, trenerke…Dodaje da je isto tako i na drugim pijacama.
Osim nekoliko pojedinačnih incidenata onih koji pretjeraju sa alkoholom pod šatorima koji se nalaze na pijaci, u Memićima nije bilo većih incidenata.
“Ma niko više ne pita kako se zoveš, već može li šta jeftinije” – našalio se jedan prolaznik.
