Rijad Sedić ispunio dječački san
Kad porastem biću pilot – riječi su koje ste sigurno mnogo puta čuli od dječaka koji su se tokom odrastanja divili vještini upravljanja avionima.
- Video pogledajte OVDJE.
Rijetki od njih su ostvarili ovaj san. Oni koji jesu, kažu da život u oblacima ne bi mijenjali. Jedan od njih je Rijad Sedić iz Tuzle, koji je postao pilot sa 26 godina. Iako je trenutno na akademiji u Mađarskoj, jedan od rijetkih Rijadovih dolazaka u rodnu Tuzlu, naša ekipa je iskoristila da porazgovara sa jednim od najmlađih bh. pilota.
Na njegovu ljubav prema avijaciji koja se rodila još kada je bio dječak dodatno su utjecali njegovi otac i djed s obzirom na to da je otac bio kontrolor letova, a djed je bio član ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane u bivšoj Jugoslaviji.
„Odlučio sam, to je bilo to, da je to poziv kojim želim da se bavim, dodatna stvar je i ta porodična tradicija u kojoj su i djed i otac bili i koji su svojim dijelom i doprinijeli tom rađanju, a kasnije i sprovođenju tog sna“, kaže Rijad.
Postati pilot samo po sebi je izazov a posebno kada živite u Bosni i Hercegovini, priča nam Rijad.
„Gdje je vazduhoplovstvo dosta zapostavljeno, ako izuzmemo par aeroklubova i udruženja građana, a da ne govorim o nekom naprednijem vidu obuke, treninga“.
Rijad je obuku prolazio u zemljama regiona. Odustajanje nije bilo opcija, objašnjava, a dok nije postao pilot radio je i na drugim poslovima, prvo kao uposlenik prihvata i otpreme putnika, zatim kao stjuart. No cilj je uvijek bio jedan – biti pilot.
„Jer raditi nešto po meni što čovjek nije predviđen da radi, tj., da leti, je jedna kombinacija emocija i adrenalina, u isto vrijeme i poštovanja i straha“, dodaje on.
Govoreći o izazovima koje nosi ovaj posao, Rijad se prisjeća najdražeg leta – prvog samostalnog.
„Spoznanje te činjenice da na sjedištu do mene nema nikoga, da sve što se desi zavisi od mene i da iz svake situacije u kojoj se nađem, iz nje se sam mogu izvaditi, to mi je zasad najpozitivniji trenutak“, naglasio je on.
Kada odlučite biti pilot, mnoge druge stvari ispaštaju, a najteže je biti udaljen od porodice. Ipak, podrška najbližih nikada nije izostala, priča Rijad, posebno naglašavajući da su mu najveći vjetar u leđa bili majka i djed. Taj vjetar, kaže nam, ga sa lakoćom nosi kroz oblake. Rijad je primjer da se snovi i ciljevi, koliko god visoki bili, uz pravu želju i rad, itekako mogu ostvariti.
