Sabahudin Budimlija i Darko Ramini dugogodišnji su prijatelji koji su kroz svoj odnos spojili, tačnije pobratimili dva grada – Tuzlu i Rijeku. Poete u duši, pokazuju da istinsko prijateljstvo ne poznaje bilo kakve granice, a njihova životna priča naprosto je nadahnjujuća i svima nama potrebna, posebno u izazovnom vremenu u kojem se nalaze balkanske države.
Sasvim slučajno, na jednom zajedničkom putovanju u Osijek 2012. godine, život je želio da se spoje Sabahudin Budimlija iz Tuzle i Darko Ramini iz Rijeke. Već u prvom susretu među njima se stvorila posebna konekcija, a svoje druženje su nastavili posredstvom komunikacijskih kanala, aktuelnih u to vrijeme.
Nakon prvog, uslijedilo je i drugo zajedničko putovanje, a 2015. godine Budimlija se nalazi u emocionalno lošem stanju usljed gubitka majke. Uslovno rečeno, u tom periodu, ruku spasa mu pružaju Ramini i članovi njegove porodice. Tuzlak tada odlučuje posjetiti Rijeku koja ga fascinira svojom bogatom historijom, arhitekturom i osebujnom ljepotom, kao i ljudi, odnosno njihov odnos prema gostima koji dolaze u njihov grad.
“U svemu tome, na listovima jedne sasvim obične sveske, počinjem pisati stihove o Rijeci. Opisivao sam njihove znamenitosti i svoje lične doživljaje jednog takvog grada. Međutim, kada se Ramini ‘dočepao’ rukopisa bez moga znanja, ostao je potpuno fasciniran. U Zagrebu je pokrenuo inicijativu da se meni izdaju administrativne dozvole za objavljivanje knjige, što se i desilo te je prva zbirka ‘Fiume’ ugledala svjetlost dana”, kaže za Klix.ba Budimlija, koji je afinitete ka pisanju poezije pokazivao još od školskih dana.
Foto: A. K./Klix.ba
Snažna inspiracija Budimliju nije napuštala te je iz njegovog pera u nastavku života nastao veliki broj pjesama koje su nakon prve, sadržane u još pet knjiga, pod nazivima “Rimski luk”, “Mir junaka”, “Plava Liburnija”, “Istriana” te “Moje riječke staze”. Sada je u pripremi i sedmo izdanje “O Rijeci s ljubavlju”, koje će uskoro biti objavljeno.
“Ništa se ne poredi s Rijekom, koju ja vidim u Trstu, ali i Zagrebu”, nadovezuje se Budimlija.
Dok ispijamo zajedničko piće u Tuzli, Ramini ističe da velike sličnosti u ljudima postoje između stanovnika Tuzle i Rijeke. Posebno naglašava da ga je očarala multikulturalnost grada soli.
“Ljudi su srdačni, prijatni i dobronamjerni. Isto tako, grad je po veličini sličan Rijeci, a kada je riječ o arhitekturi, mogu reći da je ovdje veoma dobro napravljen spoj stare i nove građevine. Osim toga, historija Tuzle je veoma bogata, a na kraju i životni pogledi su slični kao i kod nas. Ovdje se osjećam zaista kao kod svoje kuće”, dodaje Ramini.
Foto: A. K./Klix.ba
Politika u svemu, kako kaže Riječanin, nije bitna, već je najvažnije da se on u Tuzli, kao i Budimlija u Rijeci, osjećaju kao u svom gradu.
“To izgleda malo, ali je izuzetno mnogo”, nastavlja Ramini, dok se Budimlija nadovezuje da njegove pjesme upravo brišu granice.
Iz njihovog zajedničkog prijateljstva se izrodilo i to da Tuzla i Rijeka se administrativno pobratime te otpočnu realizaciju zajedničkih projekata, koji su od velikog značaja za dodatno unapređenje građana.
“Tuzla i Rijeka su u mnogo toga veoma slični, a tadašnji gradonačelnici su bili veliki prijatelji. Tuzlaci Slađan Ilić i Ana Pejić, koje sam od ranije poznavao su dobili ideju da se pobratime ova dva grada. Iz rukovodstva grada Tuzle su me kontaktirali za uspostavu saradnje te posredstvom Raminija smo ostvarili veze s njihovom gradskom administracijom pa je u konačnici izvršeno bratimljenje”, pojašnjava nam Budimlija.
Zanimljivo je i sasvim ugodno razgovarati s nekim ko toliko voli grad u kojem živite, a posebno iznoseći vam crtice iz zajedničkog, prekograničnog prijateljstva.
“Ramini i njegova porodica su mi pružili bezrezervnu podršku nakon gubitka majke. Kada sam prvi puta došao kod njih rekli su mi da su mi u potpunosti na raspolaganju, a njihove riječi se i danas ostvaruju. Postao sam kao dio njih, a Rijeku sam toliko dobro prihvatio, stekao sam određeni krug prijatelja i tamo se osjećam kao da sam rođen”, nastavlja Budimlija.
S druge strane Raminija kod Budimlije posebno fascinira njegova volja i nepresušnost u stvaranju pjesama.
“Neko mora sjesti pa duboko razmisliti o tome što će napisati, dok on to čini kao iz rukava. To potvrđuje da je on istinski fasciniran onime što vidi. Kod njega osjetim i naklonjenost prema ljudima u Rijeci, što i oni čine prema njemu. Najposebnije je to da je on Riječanima otvorio oči u kontekstu doživljaja grada”, kaže Ramini.
Nažalost, živimo u vremenima u kojima smo opterećeni svakodnevnim problemima, a postalo je nebitno da nešto više znamo osim rješenja nedaća koje nas zadese. Nakon što se u vašem životu pojavi neko kao Budimlija, kako kaže Ramini, na život i sredinu u kojoj živite počinjete gledati drugim očima.
“Otkako je Sabahudin ušao u moj život, Rijeku sam počeo drugačije gledati i voljeti. Shvatio sam vrijednosti toga grada. Moja poruka, posebno mladima je da vole svoj grad jer u njemu žive, proživljavaju sadašnjost i grade budućnost”, nadovezuje se Ramini.
Budimlija pak poručuje mladima da prestanu gledati vještačku stvarnost posredstvom interneta, već da više progledaju svojim očima, proživljavajući svoju svakodnevnicu na iskonski način.
Na kraju, naše sagovornike smo ostavili u toplini jednog ugostiteljskog objekta u Tuzli, kako bi nastavili evocirati svoje dosadašnje uspomene, ali i praviti planove za budućnost koja je pred njima.
