Foto: BHRT
Piše: Hajdar Arifagić
Mnogo je priča i lijepih sjećanja kazano u povodu minulog obilježavanja 40. godišnjice od održavanja XIV Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu. Među njima i ona kako dan uoči početka igara ni u gradu ni na planinama nije bilo snijega. Iščekivanje da li će se i kada nebo otvoriti i bijelim sniježnim ćilimom zastrti grad i olimpijska borilišta pretvorilo se u pravu dramu. Noć uoći starta prvih skijaša snijeg je konačno pao u količini koja je izgledala kao da se neće moći savladati. Bilo ga je dovoljno tokom cijelih igara. Nije se istopio.
Veliki snjegovi, poput onog u olimpijskoj godini, u protekle četiri decenije zameli su Bosnu i Hercegovinu još samo dva-tri puta. Zime bez dovoljno snijega ovdje postaju uobičajene, što je posljedica klimatskih promjena koje su pretumbale atmosferu Zemljinog omotača i vremenske prilike na planeti dovele u krajnost. Temperaturne razlike između zima osamdesetih godina prošlog vijeka i ovih s početka trećeg milenija su drastične i sve nam je toplije.
Stručnjaci su već poodavno upozoravali na to dokle će nas dovesti prekomjerno zagađenje izazvano sagorijevanjem fosilnih goriva. Na ta upozorenja nismo brzo reagovali pa nam se klima na neki način istrgla iz ruku. Sad smo došli u priliku da razmišljamo i učimo kako da se borimo s posljedicama njenih promjena i koliko je moguće preduhitrimo scenario nadolazećeg pakla! Jer nije samo problem što nema ili neće biti snijega i kiša kao nekad, već su to i paklene ljetne temperature, dugi sušni periodi i kao posljedica toga promjena biodiverziteta posebno izumiranje pojedinih vrsta i sve teža proizvodnja hrane za stanovništvo.
Izučavanje uticaja čovjeka na životnu sredinu, klimatskih promjena i nacionalne geografije, trebalo bi započeti paralelno sa učenjem čitanja i pisanja, a u srednjem obrazovanju i studiranju znanje širiti postojećim i novim predmetima komplermentarnim klimatologiji, hidrologiji, pedologiji, agronomiji, meteorologiji… Kako u uslovima južnog strujanja usred zime ili paklenih vrelina i velikih oluja, proloma oblaka usljed ljeta biti zdrav i ostati živ i pri tome obavljati uobičajene poslove i aktivnosti, novi je izazov pred savremenim čovječanstvom.
Svojim geografskim položajem, konfiguracijom i klimom, sa zavidnim rezervama pitke vode dovoljno šumskih površina i oranica Bosna i Hercegovina će izvjesno vrijeme biti pošteđena ekstremnih klimatskih promjena. To je šansa za nove domete u turizmu, proizvodnji hrane, upravljanju prirodnim rersursima i prostorom. U svemu tome posebno je važno očuvanja kredibiliteta struke i znanja.
Prije desetak godina neke komercijalne banke u Evropi obustavile su kreditiranje investicija u objekte zimskog turizma na visinama ispod 2.000 metara nadmorske visine jer su predvidjeli da će snijega na nižim visinama biti sve manje što se uskoro i obistinilo. To je trebalo da bude ozbiljno upozorenje svim budućim investitorima da ozbiljno preispitaju svoja ulaganja. Kod nas se to nije dogodilo.
Na Bjelašnici, Jahorini, Vlašiću izgrađeno je na desetine novih i velikih hotela koji su ove zime poluprazni jer uslovi za rekreraciju i sport na snijegu nisu idealni. Snijega nema dovoljno, a temperature su visoke za ovo doba godine. Vremenske prilike u nadolazećem vremenu biće još nepovoljnije, a isčekivanje da debeli sniježni prekrivač zabijeli ovdašnjim brdima sve je neizvjesnije. Zato će se priča o bijelom ćilimu što ga je priroda prostrla po Sarajevu u predolimpijskoj noći februara 1984. godine još dugo pamtiti.
