Stanko Crnogorac iz Posušja traži suprugu u 88. godini

Životne priče
Foto: Tom Dubravec/Cropix

88 – godišnji Stanko Crnogorac iz Posušja odlučio se oženiti te je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkrio koje uslove bi njegova izabranica trebala da ispunjava.

Stanko je završio je srednju Turističko-ugostiteljsku školu u Mostaru, radio nekoliko godina u Njemačkoj pa se vratio u bivšu Jugoslaviju. Stanko se Doselio se u Jablanicu gdje je njegov brat radio na hidrocentrali, a Stanko se zaposlio kao konobar u hotelu Čvrsnica.

Loše mi je bilo u tom hotelu. Jes lijepo bilo konobariti, jer u Njemačkoj sam i čistijo snijeg, kopo kanale, voza radnike po bauštelima… Ali u hotelu u Jablanici sam dobro opatijo s lošim kolegama. Zločesti skroz bili, pogotovo jedna pokvarena konobarica, Crnogorka; ona bi naplatila račun od gosta potajno, a meni blok nabila na ekser, pa bi ispalo da ja nisam naplatijo. Onda bi mi odbijali od plaće, a ona bi uzela sebi pare. Loše bilo skroz, a moro sam radit jer nas je bilo puno braće i sestara, osmero. Ja sam najmlađi i jedini još živ – govori Stanko Crnogorac za Slobodnu Dalmaciju.

Stanko je tada odlučio u Jablanici otvoriti restoran Zdrava voda. Restoran trenutno vodi njegova nećakinja.

– Poznat je po vodenom ražnju i janjetini! Bio je to prvi restoran u zoni, onda je njih niklo još desetak iza mene. Prija Gojka (restoran “Kod Gojka” op.a) sam tu bio, govori Stanko pa dodaje da se u ta doba smjelo otvoriti ovakav obrt, ali sa samo tri zaposlenika.

– Ja sam ih imo deset! Kad bi došla inspekcija, trč niz Neretvu! Čim inspekcija ode, nastavljamo radit normalno. Dvadeset sam godina bijo u “Zdravoj vodi”, vrtili smo po četri janjca u isto vrijeme, donio sam prvi vodeni ražanj iz Banjaluke – prisjeća se Stanko.

Vihor rata je Stanka odveo u Švedsku. Napustio je Jablanicu jer je mislio da će imati problema jer je “Hrvat među Bošnjacima”. Stanko je tada bio oženjen Mostarkom, brak je trajao deset godina.

– Lijepa mi je žena bila, mlada, misica. Miss Mostara je bila, mlađa od mene dvadesetak godina. Pokasno sam se oženio, im’o sam oko četrdeset godina, ona dvadeset. Uvijek sam volio mlađe. Ali bilo je problema u tom braku, žena mi je postala alkoholičarka i hodalica, s muškima hodala. Dva put sam je vodio u Sarajevo na odvikavanje od alkohola, nije išlo – priča Stanko.

Stanko Crnogorac bi se danas rado oženio. Međutim, ima svoje uslove za buduću nevjestu. Kaže da voli plavuše i “šlang” dame.

– Ne volim podebele, šta će mi veliki stomak. Nemam ga ni ja, govori Stanko pa dodaje:

– Ne bih uzeo strankinju, samo našu, katolkinju. U stvari, ne mora bit vjernica, ionako ljudi sve manje idu u crkvu. Ali ne bih ženu iz Ukrajine, Srbije ili Švedske. Ajde, možda Šveđanku i bi, one su slične našima. Ali jezik, e to je problem. Ne mogu čekat deset godina da nauči, ko će to. Najbolje da je Hrvatica. Iša’ sam tražit ženu za sebe u Petrinju kad je bio potres, ja bih je odmah uzeo, dao joj kuću, ali… Nisam našao odgovarajuću. Otišle sve u Njemačku, tamo-vamo, žali se Stanko i nastavlja:

– I volio bi da je do pedeset godina stara, i da ima jedno dijete, obavezno muško. I da dječak ima najviše desetak godina, ja bih ga odgojio ko da mi je sin, treba mi nasljednik. Volio bih bit siguran da ću imat kome ostavit imanje: restoran, nekoliko kuća, njemačku penziju i druge prihode. Imam puno toga, iako mi je ponešto i propalo.

Stanko Crnogorac kaže da ima tri rođendana.

– Ne sjećam se tačno datuma rođenja, pa kažem da imam 68. Tako se i osjećam, možda malo mlađe. Ali znam da ne bih gubio vrijeme kad bih našo curu za ženidbu. Može u crkvi i ne mora, kako god ona hoće. Samo da nije neka alkoholičarka. Ne bih volio ni da je pušačica, ali ako je to jedini porok, pretrpio bih – govori Stanko Crnogorac na kraju razgovora za Slobodnu Dalmaciju.