Zahvaljujući klimatskim promjenama i lijepom vremenu s početka proljeća trešnje su u Hercegovini prerano rodile i već se prodaju na tezgama duž ceste koja vodi ovim krajolikom. Zdrave su, rumene i – slatke.
Lani ih se nismo čestito ni nagledali, još manje pojeli čemu su također uzrok vremenske prilike i mraz što ih je dotakao dok su bile još u cvatu.
To je i razlog da su na tradicionalnoj turistiko-kulturnoj manifestaciji „Dani trešnje“ u Počitelju gosti umjesto trešnjama poščašćeni jagodama. Nešto slično bi se moglo desiti i ove godine jer je sasvim moguće da u „Dane trešnje“ koji obično budu u prvoj sedmici juna trešnji više neće biti!: ili ćemo ih pojesti ili će otpasti, a pokoju što ostane na granii ptica načeti. I to je neki hir klimatskih promjena.
Baveći se sve temeljitije onim što se događa u atmosferi i utiče na klimu stručnjaci upozoravaju da će s početkom maja Bosnu i Hercegovinu i dio Evrope zasuti saharki pjesak pa će crvene trešnje požutiti, moguće kao dunje u pjesmi opjevane. Radi zdravlja i prevencije trebat će ih dobro oprati prije nego li se prinesu ustima. Pijesak donosi vjetar snage oluje što kida grane i uništava plodove. A trešnja je nježna voćka. Nastradat će!
Ima povoda ovom prilikom podsjetiti se na njemačkog filozofa Immanuela Kanta i njegovu izreku da „svaka stvar u prirodi djeluje prema zakonima“. Povod je tri stota godina od njegovog rođenja i proslava tog rođendana u Sarajevu kojim povodom je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine održan naučni simpozij.
Aktuelizirani su stavovi ovog velikog filozofa o životu i smrti, ratu (i paklu) i miru, slobodi, moralu… o kojima je moguće raspravljati ne samo sa filozofskog aspekta već i sa stanovišta ekološke politike i brige o nama danas i generacijama poslije nas. Kantovo djelo je moćno vrelo spoznaja humanističkih i kosmopolitskih principa i poruka poput one da „posjedovanje bilo kakve moći kvari čovjekovo rasuđivanje“.
Težnja za moću ili volja za moću uništava danas pred našim očima slobodu u svijetu i odvodi cijelo čovječanstvo u samouništenje. Gola sječa šuma, zagađivanje rijeka, uništavanje poljoprivrednog zemljišta i druge vrste ekoloških incidenata rezultat su nečije moći a ne racionalnog razuma i klimatskih promjena.
Apeli protiv tih pojava su blagi, zakoni nedovoljno močni. Ako bi pitali Kanta on bi rekao: spas treba tražiti u hrabrosti i – umu!
