U Tuzli promovirana knjiga ‘Svjedok genocida’ Roya Gutmana

Događaji

Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona bio je večeras domaćin promocije knjige “Svjedok genocida” autora Roya Gutmana, dobitnika Pulitzerove nagrade 1993. godine za izvještaje o genocidu u Bosni i Hercegovini.

Promotori su bili doajenka bh. novinarstva Almasa Hadžić i prof.dr Elmir Jahić, koji su zahvalili Gutmanu za njegov doprinos u pronošenju istine o genocidu u Bosni i Hercegovini.

Almasa Hadžić je ispričala kako je Gutmana upoznala u Zagrebu. Do tog susreta Gutman je već pisao o logorima smrti u Omarskoj i Keratermu, ali mu je Hadžić pričala o strahotama koje su proživjele Bošnjakinje u logorima u Podrinju. Gutman je rekao da odmah mora krenuti ka Tuzli i tuzlanskoj regiji, a zajedno sa Almasom Hadžić bio je u konvoju koji je iz Zagreba stigao do Tuzle.

– Gutman je jedan od najznačajinih svjetskih novinarskih imena koji je pisao o strahotama agresije na Bosnu i Hercegovinu i istinu slao u svijet. Pisao je o strašnim zločinima 1992. godine, a ja sam ga upoznala 2. augusta 1992. godine neposredno nakon objavljivanja njegove reportaže u News Dayu o srpskim koncentracionim logorima u Bosanskoj krajini. U najtežim ratnim vremenima imao je hrabrosti da bude na mjestima najtragičnije bosanskohercegovačke historije. Među prvima je prepoznao genocidnu namjeru Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika – rekla je Hadžić.

Prvo izdanje knjige “Svjedok genocida” objavljeno je 1993. godine i do danas niko nije demantovao nijednu napisanu riječ. Knjiga je svojevrsni udžbenik o genocidnoj namjeri.

– Pojam genocid nad Bošnjacima prvi je spomenuo upravo Roy Gatman. Kasnije smo u presudama dobili pravnu satisfakciju, a nadavnom Rezolucijom o Srebrenici i političku. Knjiga ima veliki značaj i svakako da je dio historije – rekao je prof.dr Elmir Jahić, promotor knjige.

Na kraju je obraćanje imao sam autor Roy Gatman. U Tuzlu je stigao iz Banja Luke. Kaže kako je “upao” u saobraćajnu gužvu, ali da se sjeća 1992. godine kada je od Banja Luke do Tuzle išao dva ili tri dana preko šuma i barikada. Spomenuo je ljude iz Tuzle, prvenstveno Almasu Hadžić i gradonačelnika Selima Bešlagića koji su mu pomogli u realizaciji njegovih izvještaja, ali i ljude iz Goražda, Mostara i drugih dijelova Bosne i Hercegovine koji su mu tvrdili da je budućnost države samo u njenoj multietničnosti.

– Od Almase Hadžić sam čuo informaciju o sistematskom silovanju žena u logoru Liplje kod Zvornika i to me je pogodilo do srži. Morao sam doći do Tuzle i razgovarati sa djevojkama i ženama koje su to preživjele. Pristale su na razgovor sa mnom, pa čak i na fotografiranje za potrebe objave teksta. U Americi to ne bih uradio, ali sam u Bosni uradio kako bi svijet saznao istinu. I svijet se tada promijenio – kaže Gutman i nastavlja:

– Promijenila se i Bosna. Nije perfektna, ali… Došao sam iz Banja Luke i vidio postavljene bilborde sa natpisom ‘Mi nismo genocidan narod’. To je jedna od najtežih samooptužujućih rečenica koju sam ikada čuo – kazao je Gutman, koji se prisjetio tekstova koje je objavljivao 1992. godine.

Urednici promoviranog izdanja su Resul Mehmedović i Sanjin Jakić, a izdavač je kuća Dialogos. Na kraju promocije Selim Bešlagić, ratni gradonačelnik Tuzle, uručio je prigodan poklon Royu Gutmanu.

Fena