Foto: Facebook
Odluka da trči na Mostarskom polumaratonu unazad došla je sasvim slučajno, kaže Vedran i dodaje da je imao u planu ovo nekada uraditi, ali ne u ovoj godini.
Imao je malo vremena kaže, za pripreme zbog drugih obaveza, ali se ipak odlučio trčati. Zbog specifičnosti trčanja i treninga gdje samo može trenirati na kružnoj stazi, bio mu je veliki izazov krenuti trasom polumaratona.
“Sve bi to bilo neizvodivo da nisam imao pilota i podršku drugova koji su trčali uz mene, prof. Adi Palić i doc dr. Almir Popo. Pilot me usmjeravao, upozoravao na udubljenja i izbočine itd. To vam je specifično kod slijepih trkača kada moraju imati pilota”, kaže Ugljen.
Poseban razlog za ovaj nesvakidašnji čin nije postojao, osim da proba nešto novo i specifično.
“Bilo je teško zato što idete unazad. Druga skupina mišića je angažovana u odnosu kada trčite naprijed. Poslije 18 kilometara osjećao sam vrtoglavicu i gubitak orijentacije.”
Kaže da su gledaoci Mostarskog polumaratona bili zbunjeni.
“Ima anegdota odmah nakon starta, gdje su neke curice dobacivale sa balkona: ‘Čiko, to vam je naopako, okrenite se’.
Koliko imam informacije od trkača, niko iz BiH nije to uradio, a za region nisam siguran”, podsjeća Ugljen.
Triatlonac
Nakon istrčanog prvog maratona odlučio se okušati u triatlonu. Za početak je krenuo sa sprint triatlonom, pa olimpijskim triatlonom i onda poludugim triatlonom. Sve ove discipline je probao po dva puta. Nakon izvjesnog vremena, a relativno brzo, odlučio se prijaviti na IRONMAN (3,8 km plivanja,180 km bicikla, 45,195 km trčanja).
“To je jedan od težih sportova, a u svijetu triatlona mnogi sanjaju da ga završe”, kaže Ugljen.
Odlučio je da ode na triatlon u Italiju. Međutim, utrka je odgođena zbog pandemije.
“Ja razmišljam da se ipak nisam pripremao uzalud i idem ja da probam sam. I jedno jutro, na dan kada je trebala biti trka u Italiji, krenem da plivam na jezeru Salakovac. Zatim sam vozio biciklo Jablanica, Metković, Mostar, Metković, Mostar, jer se nije moglo preko granice. Kada sam završio biciklo i otkucao 180 kilometara, krenuo sam sa trčanjem sa Bune, pa krugove po Mostaru, dok nisam istrčao maraton, i za sve to mi je trebalo preko 13 sati aktivnosti bez pauze, osim dok mijenjaš disciplinu.”
U godini punoj iskušenja i pokušavanja da sačuva formu, 2021. uspio je u Italiji završiti i IRONMAN.
“Trka u Italiji je bila specifična sama za sebe. Start u šest sati ujutro i borba sa velikim valovima u toku plivanja. Tri sata velikih pljuskova u toku vožnje bicikla i velika vlaga u zraku na trčanju. Dosta puta mi je prošlo kroz glavu ‘što mi ovo treba’, ali sva se ta patnja zaboravi kada se prođe kroz cilj”, ističe Ugljen.
Prije trčanja i triatlona, veslao je kajak na divljim vodama, bavio se ronjenjem, bio član GSS-a, skakao sa Starog mosta, te sportskim penjanjem u kojem je i danas. Voli sve adrenalinske sportove.
“Osnovao sam Alpinističko sportsko – penjački klub Neretva, koji već postoji 11 godina. Što se tiče ekstremnih sportova, adrenalinskih, jer sve je ekstremno ako ne postuješ pravila tog sporta, mislim da je bitna glava, što podrazumijeva fokusiranost na ono sto radiš. Koncentracija, smirenost itd. što spada pod psihološki aspekt sporta”, objašnjava Ugljen.
Nekih ozbiljnijih planova nema, osim da nastavi uživati u sportskom penjanju, a za trčanje ima dugoročni plan, a to je da u toku života proba “izjednačiti broj istrčanih maratona sa brojem godina.”
