Ilustracija: Pixabay
Za institucije i zvaničnike Bosne i Hercegovine kriza je nepoznat pojam. Od početka godine, za samo pet mjeseci, potrošili su oko deset miliona maraka na kupovinu luksuznih službenih automobila. Ni javni dug od 12,7 milijardi maraka, kojim je opterećena Bosna i Hercegovina na kraju prvog kvartala ove godine, nije spriječio funkcionere da se počaste luksuznim vozilima na teret građana.
Za nabavku službenih vozila svake godine se izdvaja ogroman novac.
“Institucije i javne kompanije u BiH godišnje potroše između 50 i 100 miliona maraka svake godine da kupe u prosjeku više od 500 službenih vozila. Tu podrazumijevamo policijska vozila, vatrogasna, vozila hitne pomoći, ali i limuzine koje političari kupuju sebi”, navodi istraživački novinar BIRN-a Semir Mujkić.
Kada je riječ o pojedinačnim iznosima prednjači Predsjedništvo BiH koje za jednu limuzinu izdvaja čak 318 hiljada maraka. Oglasio se kabinet člana Predsjedništva Denisa Bećirovića koji je saopštio da on ne planira kupovinu. Slijedi ih predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji će za jedno vozilo potrošiti 311 hiljada maraka. Kada se radi o flotnim nabavkama neprikosnoven je MUP Republike Srpske koji će za milion i 800 hiljada maraka, bez PDV-a, od Porše lizinga unajmiti 25 vozila, koja za četiri i po godine treba vratiti.
U Vladi Republike Srpske kažu da je uzimanje na lizing povoljnija varijanta od kupovine.
“Što se tiče samog voznog parka, to su vozila koja su korištena 10-15 godina. Održavanje je mnogo skuplje nego nabavka novih vozila i mislim da zaista postoji opravdanje za takvo nešto”, kaže Vojin Mitrović, ministar privrede i preduzetništva Republike Srpske.
Poslovni portal “Capital” godinama prati nabavke automobila u MUP-u Republike Srpske godinama. Ne misle da je lizing isplativ. Mnogo bolje je, kao što sve policije u regiji rade, nabavljati vozila direktno od proizvođača.
“Tako dobijete dobro, kvalitetno, specijalizovano vozilo po znatno nižoj cijeni i onda pravite posebne ugovore za njihovo održavanje. Kod nas MUP svake godine nabavlja 10, 20, 50 automobila koji se uporabljuju, troše, ali istovremeno nemate jednu marku kao naprimjer čini mi se u Srbiji da je to Pežo”, kazao je Siniša Vukelić iz poslovnog portala “Capital”.
Sama nabavka novih vozila i ne bi bila toliko sporna da se već iz raspisanih tendera ne vidi da se radi o unaprijed dogovorenim poslovima.
“Prilikom definisanja tehničkih specifikacija prilikom tenderskih procedura One se postavljaju tako da se tačno unaprijed može pretpostaviti koji automobil će biti, a često i od kojeg dobavljača će biti nabavljen. Međutim ono što je posebno sporno, dakle nije to samo kod luksuznih, već čak i kod jeftinijih automobila da se oni tako namještaju da se traži konkretan automobil iako je to zakonom zabranjeno kroz tenderske procedure”, ističe Damjan Ožegović iz Transparency International BiH.
Uprkos priči o štednji, rezanju i racionalizaciji troškova, domaći zvaničnici kao da se utrkuju ko će kupiti skuplji i luksuzniji automobil. A zašto i ne bi kada ih ne plaćaju iz svog džepa, a koriste kao vlastite.
