U nedjelju počinje ljetno računanje vremena pa će ljudi morati pomaknuti kazaljke na satovima. S obzirom na to da se države članice EU-a nisu dogovorile oko predloženog ukidanja pomicanja sata, taj režim na snazi ostaje i dalje.
Ljetno računanje počinje u noći na nedjelju, 27. marta u dva sata tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u dva sata računa kao tri sata.
Ljetno računanje vremena ljudima će omogućiti više danjeg svjetla i smanjiti izdatke za struju, no stručnjaci već odavno upozoravaju da gubitak sata sna kod nekih ljudi može izazvati poremećaje vezane uz spavanje barem u prvim danima, kao i neke druge zdravstvene tegobe.
Iako je Europska komisija prije nekoliko godina predložila da se ukine sezonsko pomicanje sata, države članice o tome se još nisu dogovorile, a čini se da u dogledno vrijeme ni neće.
Odluka o tome hoće li neka država uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinu geografskom položaju pa sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, čini se ostaje najbolji kompromis.
Kad bi sve zemlje iz srednjoeuropske vremenske zone uzele trajno ljetno vrijeme, u Španiji, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španije oko 10 sati.
U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske ljeti izlazilo u tri sata ujutro, piše N1.
Kada je uvedeno pomjeranje sata?
Za pomicanje sata unaprijed ili unazad zaslužan je novozelandski entomolog Džordž Vernon Hadson. Hadson je na osnovu svojih istraživanja o ljudskim prilagodbama životu u različitim uslovima, došao do zaključka da je čovjek biće kojem više odgovara život danju nego noću.
Ipak, Hadsonovo istraživanje bi vjerovatno ostalo na marginama da deset godina kasnije do istog zaključka nije došao britanski graditelj Vilijam Vilet.
Njemačka je 1916. prva zakonski uvela ljetnjo računanje vremena, zbog potreba za uštedom uglja. Slijedili su ih Britanci 1921., a nakon toga i gotovo sve evropske zemlje i SAD, piše Fokus.
