Foto: N1
Zbog nedostatka domaćih, originalnih suvenira, Mostarac Vedran Zolj odlučio je obogatiti turističku ponudu ovog grada i posjetiteljima iz različitih krajeva svijeta približiti hercegovačku kulturu i tradiciju. Stoga je ručno izradio suvenire u obiku čuvara Starog mosta i Derviša, a u toku je izrada Šantićeve Emine. Ukoliko finasijski bude u mogućnosti, radit će i na novoj ediciji u kojoj će se naći najkraća mostarska ulica na Balkanu.
U masi istih, dobro poznatih proizvoda u staroj gradskoj jezgri, na policama Vedranove radnje ističu se originalni, ručno rađeni suveniri. Iako medicinski tehničar po struci, prije tri godine okrenuo se turizmu, a ulaskom „u suvenirski svijet“ uvidio je koliko nedostaje domaćih i drugačijih suvenira, što smatra krizom identiteta.
“Prodajemo stvari koje nisu napravljene na ovom kontinentu, što bi se reklo napravljen u starim mostarskim mahalama u Hong Kongu i Kung Fu nekim mahalama i mi to prodajemo, jako malo svog imamo. Izuzev ljudi koji slikaju i što rade u limu jako malo vlastitih elemenata imamo i doživljavaš to da kada te neko pita da nešto tvoje kupi jedino što im možeš ponuditi je magnet ili kafe set, ali nemaš nijedan predmet da je stvarno drugačiji”, kazao je za N1 Vedran Zolj.
Zbog toga je stvari preuzeo u svoje ruke, od mljevenog kamena izradio je statue visine 20 cm. Odlučio se na čuvara Starog mosta „Mostar“ i Derviša, kako bi prikazao tradiciju, duh i kulturu proteklog vremena.
“Mostar je dobio ime po Mostarima i sasvim je logična stvar ako ću nešto predstaviti kao nešto autentično onda je to da predstavim uzrok imena Mostar, ja sam zamislio da to bude jedna edicija koja bi s zvala ‘Odanost’ trebale su biti tri figure, jedna je figura čuvara Mostara koji je simbolika odanosti gradu, druga je figura derviša koja predstavlja odanost vjeri, Bogu i treća je figura Emine, odnosno žene sa ibrikom koja predstavlja majku, porodicu”, dodao je.
Sama izrada, priznaje zahtjeva mnogo truda, vremena i strpljenja. U samoj finalizaciji dobio je podršku akademskih kipara na ručnom kalupljenju, brušenju i farbanju. Uz konstantan rad, kaže da bi u toku jedne godine mogao napraviti oko hiljadu ovakvih komada. No osim vremena sve to, kaže, iziskuje i velike troškove.
“Jedna cijena repromaterijala je na početku mjeseca, dok dođeš do kraja mjeseca već je druga cijena koja skoči za 20-30 posto”, istakao je.
Iako postoje kupci koji traže isključivo kvalitetne i originalne suvenire, većina je onih koji biraju tek simboličnu uspomenu od jednog do pet eura. No to ne sprečava Vedrana da razmišlja o još jednoj novoj kolekciji suvenira.
“Druga edicija trebala je da govori o vještinama, Kuluku – najkraćoj ulici na Balkanu i još 4-5 figura , ali još nemam nacrt za njih”, kaže Vedran ističući da je statua Šantićeve Emine s ibrikom u ruci u završnoj fazi , a već narednog mjeseca bi trebala biti zaštićena i autorizirana, pa će tako turisti koji dođu u posjetu Mostaru iz ovog grada imati priliku ponijeti unikatan i vrijedan mostarski suvenir.
