U Bosni i Hercegovini danas postoji oko 90 turbeta, a o njima uglavnom brinu organi Islamske zajednice, medžlisi i džemati, kao i tekije i tekijski džemati.
– Uz svako turbe živi i priča o dobroti, učenosti, pravednosti, hrabrosti i znanju njegovih stanovnika – kaže Nurko Čaušević, turbedar Urjan-dedinog turbeta u Sarajevu.
Za turbeta se u narodu kaže da su kuće boguugodnih ljudi, navodi Čaušević. Na tim mjestima, dodao je, ukopani su velikani iz naše prošlosti, koji su ovu zemlju i ovaj narod zadužili po mnogo čemu.
– Za njih kažemo da su zadužili, jer su sebe učinili kurbanom na Allahovom, dž.š., putu, živeći u skladu s uzvišenim kur’anskim istinama i časnim sunetom našeg hazreti Pejgambera. Ovdje želim istaknuti i činjenicu da niti jedan od njih nije tražio da mu se podigne turbe nakon preseljenja s ovog svijeta na drugi svijet – ahiret, ali su dobri Bošnjani njima gradili “kuće” iz zahvalnosti kako se ne bi zaboravilo svešto su za nasučinili kao i emanet koji su nam ostavili – naglasio je on.
Nurko ČauševićPrvo turbe u historiji islama je Poslanikova soba u džamiji u Medini, koja je poznata kao “Hudžretu-s-Seadeh” odnosno Soba sreće.
– Ovo turbe, odnosno mubarek mjesto je san ili želja zijareta svih muslimana. Sam Pejgamber učinio je vasijjet svojim časnim drugovima – ashabima da bude ukopan u toj sobi, odnosno na mjestu gdje preseli – kazao je.
Do pred sam kraj prisustva Osmanlija na ovim prostorima skoro u svakom gradu se moglo naći po nekoliko turbeta ili nišana, koji su na taj način svjedočili prisustvo velikih ljudi koji su svoj čitav život predali Allahovoj, dž.š., službi.
– U našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini počašćeni smo da imamo još priličan broj postojećih turbeta – istaknuo je Čaušević.
O praksi posjećivanja turbeta on kaže:
– I danas postoji praksa među našim svijetom da se ova mjesta zijarete, gdje se čini zijaretgah. Zijaret, odnosno posjeta mezarima je potvrđena kroz sunet našeg dragog Pejgambera. I sam Pejgamber je imao običaj otići na zijaret šehidima Uhuda, i selamio bi ih s mjesta zvanog Hurretu-l-Vakum. Prilikom jednog zijareta nakon što ih je poselamio rekao je: “Oni su šehidi. Oni znaju ko ih zijareti. Oni čuju kad im se selam naziva i odgovore” – naveo je.
Urjan-dedino turbeTurbeta su se podizala šehidima, gazijama, šejhovima, dervišima, pašama/vojskovođama, alimima, vakifima. Kod izgradnje turbeta, uglavnom postoje tri tipa: kupolasti zatvoreni, kupolasti otvoreni i obični tip.
– Uz svako turbe živi i priča o dobroti, učenosti, pravednosti, hrabrosti i znanju njegovih stanovnika.S obzirom da smo rekli da su ova mjesta zijareta, prilikom posjete turbetima ne bi trebalo ići bez abdesta, a znamo od naše stare uleme i šejhovakoji su govorili da izaći ili biti bez abdesta je kao boraviti u šumi punoj divljih zvijeri bez zaštite – pojašnjava on.
Dodao je da se na putu do zijaretgaha treba zikr činiti, a da je lijepo dijeliti i sadaku.
– Pred turbetom se nazove selam. U turbe se ulazi desnom nogom s poštovanjem, naziva se selam nakon čega je lijepo pručiti Fatihu, 11 puta Ihlas-i šerif, Ajetul-kursiju i deset salavata na hzr. Pejgambera, i sevabi od proučenog se poklone hzr. Pejgamberu, Ehli Bejtu i svim evlijama – objasnio je Čaušević.
Dodao je da je lijepo, ako prilike i mogućnosti dozvoljavaju, klanjati dva rekata nafila-namaza, pazeći pri tome da se ne klanja prema kuburi već ispred nje, okrenuvši se prema Kabi, a da je po završetku lijepo uputiti dovu dragom Allahu za hadžet, odnosno želju koju imamo.
– Ovdje posebno želimo istaknuti da činjenjem ovih zijareta mi se ni na koji način ne želimo klanjati ili direktno upućivati dove zati-šerifu koji je tu pokopan i moliti ga kao što se Allah moli, jer je to zabluda i pripisivanje Allahu druga. Međutim naša čestita ulema je saglasna da tevessul je dozvoljeno činiti – zaključio je hadži Nurko Čaušević, turbedar Urjan-dedinog turbeta u Sarajevu.
