Dvije decenije od smrti Alije Izetbegovića (Foto: Muzej “Alija Izetbegović”)
Na današnji dan prije tačno 20 godina, 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu je preminuo prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Tri dana kasnije je ukopan na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu uz najveće državne i vojne počasti.
Alija Izetbegović je rođen 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a kada je imao tri godine, njegov otac Mustafa se odlučio preseliti u Sarajevo. Završio je prvu mušku gimnaziju u Sarajevu 1943. godine, za vrijeme ustaške okupacije. Sljedeću godinu proveo je skrivajući se kako bi izbjegao regrutaciju u ustaške vojne jedinice.
Nakon rata, zbog sudjelovanja u pokretu “Mladi muslimani,” uhapšen je i osuđen na tri godine strogog zatvora.
Zatim je vodio miran život kao pravnik u raznim preduzećima sve do 1983. godine, kada je započeo “Sarajevski proces,” u kojem ga jugoslovenski režim osuđuje na 14 godina zatvora zbog “rušenja državnog poretka” i “verbalnog delikta.”
Uslijed demokratskih promjena u tadašnjoj Jugoslaviji, zakon o verbalnom deliktu je ukinut, a Alija Izetbegović je pušten iz zatvora 1988. godine. Nakon toga, 1990. godine, osnovao je Stranku demokratske akcije zajedno s grupom istomišljenika te postigao uvjerljivu pobjedu na prvim demokratskim izborima.
Borba za Bosnu i Hercegovinu
Nakon toga, počela je nova faza borbe Alije Izetbegovića. Kao predsjedavajući Predsjedništva BiH donio je mnoge teške odluke, ali uprskos svojim naporima u sprečavanju rata, agresija na BiH započela je u julu 1992. godine.
Izetbegović je kao predstavnik međunarodno priznate Bosne i Hercegovine postao prepoznatljivo lice u svjetskoj politici. Diplomati su ga opisivali kao “teškog pregovarača”.
Tokom rata, Izetbegović je sudjelovao na mnogim mirovnim konferencijama i sastancima s mnogim svjetskim liderima. Nastojao je održavati ravnotežu između istoka i zapada. Dugogodišnji neprijatelji, poput Sjedinjenih Američkih Država i Irana, ponekad su sarađivali, kao u slučaju pružanja pomoći Bosni i Hercegovini u naoružavanju Armije BiH.
Izetbegović je ostao predsjednik sve do završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na kraju je bio jedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma, iako je više puta izjavio da smatra da nije pravedan. Ipak, tvrdio je da je sporazum pružio garancije da država neće biti podijeljena.
“Ovo nije pravedan mir ali je pravedniji od nastavka rata, u situaciji kakva je, i u ovom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut”, govorio je tada Izetbegović.
Kreator Dejtonskog sporazuma, američki diplomat Richard Holbrooke, imao je riječi hvale za Izetbegovića.
“Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on. Ali, ponavljam, da nije bilo njega, Bosne i Hercegovine ne bi bilo. On je razlog postojanja BiH. To je i Milošević kazao u Dejtonu. On je rekao da je Izetbegović pobijedio. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikada nije napuštao. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala.”
“Tražite pravdu a ne osvetu”
Izetbegović snažno suprotstavljao se svakom obliku radikalizacije. Isticao je da bi društvo koje se radikalizira moglo završiti u situaciji poput Čečenije ili Palestine. Smatrao je da nacionalni identitet ne bi trebao biti centralni fokus politike. Umjesto toga, naglasio je potrebu da ljudi zadrže svoj nacionalni identitet, ali je istovremeno promovirao ideju da svi trebaju razviti i istaknuti svoj bosanski identitet, a jednom prilikom je kazao kako “svi trebamo biti malo više Bosanci”.
Izetbegović je također zagovarao povratak izbjeglica, tvrdeći da je to jedini način da se politički poraze separatističke struje u Bosni i Hercegovini. U jednom intervjuu je rekao: “Tražite pravdu, a ne na osvetu, osveta pokreće jedan lanac zla kojem nema kraja”.
Nakon prvih izbora nakon rata 1996. godine, Izetbegović je ponovno ostvario uvjerljivu pobjedu i ostao na dužnosti u Predsjedništvu sve do oktobra 2000. godine, kada se zbog zdravstvenih razloga povukao iz političkog života.
U posljednjim godinama svog života posvetio se pisanju memoara i sjećanja te se povremeno pojavljivao u medijima kako bi pozvao na očuvanje Bosne i Hercegovine, poticao na pomirenje i suprotstavljao se “stranačarenju.”
Alija Izetbegović preminuo je 19. oktobra 2003. godine u dobi od 78 godina u Sarajevu. Na njegovom posljednjem ispraćaju okupilo se više od 100.000 ljudi, a među govornicima je bio i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Paddy Ashdown.
“Kao mnogi njegovi sunarodnjaci, on je crpio snagu i iz islamskog nasljeđa i europskog podrijetla; i jedno i drugo ga je obogaćivalo, i ni za jedno se nije ispričavao. Rimski državnik i mislilac Ciceron jednom je rekao da je karakter hrabrog i odlučnog čovjeka takav da neće pokleknuti pred nesrećom niti će napusti svoj položaj. Alija Izetbegović je u potpunosti potvrdio ovu izreku”.
