Narodna kuhinja Stari grad više od 30 godina utočište je brojnim građanima koji su u stanju potrebe
Odavno novogodišnji praznici ne donose boljitak u životu Kasima Đake. Težak život ostavio je traga. Ali, svakog dana obraduju ga vrijedne ruke koje mu kroz prozor Narodne kuhinje Stari grad pružaju obrok.
“Da mi nije kuhinje, od penzije male, najmanje, minimalna, 538 KM. I tako malo Kanton, malo opština, malo kuhinja. Život je, moraš se boriti, ne možeš drugačije. Ne mogu očekivati ni od koga, nema niko. Nema više djece, nema brata, sestre, nema ništa više. Sve je prohujalo s vihorom”, priča nam korisnik Kasim Đaka.
Osim penzionera, redovni korisnici su i daleko mlađi sugrađani, koji nažalost ne mogu pronaći posao.
“Deset godina smo ovdje, svaki dan dolazim, primam. (N1: Kako ste zadovoljni hranom?) Super, super, pomognu šta imaju, daju nam. Hvala im, da nije njih, teško nama”, kaže korisnica, Zumreta Avdić.
U potrazi za pristojnim obrokom svakodnevno je u državi oko 19 hiljada ljudi. Od onih koje smo sreli, mnogi ne žele pred kamere. Kažu, na svu muku, nije im do razgovora. Miješaju se osjećaji ponosa i srama. Srama, jer su životni vijek proveli pošteno radeći, da danas nisu u mogućnosti obezbijediti obrok. Ali, ponosni i zahvalni što postoje javne kuhinje. U cijeloj državi, njih 57.
Narodna kuhinja Stari grad više od 30 godina utočište je brojnim građanima koji su u stanju potrebe. Svakodnevno se priprema obrok za 638 stalnih korisnika, a ovaj broj se stalno povećava.
“Mimo redovne kuhinje, imamo ljude koji su u stanju potrebe, a nisu određeni od strane socijalnih službi trebaju povaditi neke papire. Mi ne vratimo nikog s vrata, damo im taj neki paket koji traje od 7 do 10 dana, jedna vrećica brašna, litar ulje, malo kafe, šećera, k’o za kuće”, kaže Amir Radeljaš iz Narodne kuhinje “Stari grad”.
Male radosti za korisnike tokom prazničnih dana
Uprkos poskupljenjima sa kojima se suočavaju svi, radnici Narodne kuhinje ipak su se potrudili da obraduju korisnike tokom prazničnih dana.
“Ljudi dolaze, donose, pomažu rad ove kuhinje. Ti ljudi su u stanju u potrebe i treba da im se pomogne koliko može. Osim redovne kuhinje, hvala Bogu pa ima građana KS da pomažu. Možete vidjeti, obezbijedili smo hedije, da i oni osjete čar ove godine, Božića”, navodi Radeljaš.
Udruženje Pomozi.ba priprema obroke za oko hiljadu ljudi. U sarajevskom restoranu Dobre volje za oko 250 njih. U susret Novoj godini, osim ručka, obezbjeđene su i zimske jakne. Ipak, osjećaj da nisu zaboravljeni i sami, mnogo više im znači.
“Imali smo za Božić slučaj kada smo samo posjetili jednog našeg korisnika, donijeli smo mi njemu poklon, u njemu je bilo nešto što on ne može priuštiti, poput suhog mesa, ali on se više obradovao što smo mi njemu došli i što smo ga posjetili, jer on inače nema s kim da obilježava i slavi taj praznik. Svim ovim ljudima nedostaje pažnje, mnogo im znači što neko misli na njih, što se nekome mogu obratiti”, priča Maja Arslanagić – Hrbat iz Udruženja Pomozi.ba.
Nadležni odavno ne pružaju ruku pomoći. Jaz između siromašnih i bogatih možda je i najvidljiviji tokom prazničnih dana. Dok jedni čekaju u redu ispred javne kuhinje, drugi pripremaju bogate trpeze nalik onim u novogodišnjim filmovima.
