Foto: Screenshot/nezavisne.com
Želim da, kada završim studij socijalnog rada, pomažem ugroženim porodicama, kao i bolesnoj djeci i djeci s poteškoćama u razvoju, drugim riječima, želim da se bavim jednim humanim poslom. Rekao je ovo u razgovoru za “Nezavisne novine” Miloš Kojić, budući student socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, koji je, iako slijep od rođenja, na prijemnom ispitu na fakultetu ostvario najbolje rezultate, te se našao na samom vrhu rang-liste studenata primljenih na ovaj studijski program.
Kako kaže ovaj devetnaestogodišnjak iz mjesta Caparde, kod Zvornika, nije očekivao ovako dobar rezultat na prijemnom ispitu, te da je bio iznenađen kada su mu sa svih strana počele stizati čestitke.
“Nisam vjerovao da ću biti prvi na rang-listi, ali kada su me obavijestili da sam prvi, bio sam presrećan. Počele su da mi stižu razne poruke od mojih profesora iz Dervente i mojih drugara, rodbine. Zbog toga sam kasnije bio malo zbunjen, jer su me svi zvali kao da sam postao neka slavna zvijezda”, iskren je Kojić, koji naglašava da mu je u svemu tome najveću podršku davala porodica, koja je uz njega bila na svakom koraku njegovog puta ka ostvarenju sna da postane socijalni radnik.
“Pored porodice, ne smijem da zaboravim ni svoje profesore iz Centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju ‘Budućnost’ iz Dervente, ali i socijalnu radnicu iz škole, koja me motivisala da poželim da se bavim ovom profesijom”, kazao je Kojić, koji ističe da će tokom studija u Banjaluci živjeti u studentskom domu.
“Možda će mi to biti malo izazovno, jer sam stalno do sada bio uz svoju porodicu, ali Bože moj, u životu se stalno dešavaju promjene, tako da mora nekada i to da se desi”, naveo je Kojić.
Njegova majka Dragana Kojić ne krije ponos što je njen sin ostvario zaista izuzetne rezultate na primjenom ispitu, te navodi da je prije prijemnog ispita strepio.
“Mislio je da će testovi biti ištampani na Brajevom pismu, ali umjesto toga je imao asistenta na prijemnom. Bez obzira na to, kada je krenuo da odgovara na pitanja, ubrzo je shvatio da mu dobro ide i test je završio za nekih 20 minuta”, kazala je Kojićeva, navodeći da je Miloš rođen prijevremeno, te da je u inkubatoru proveo dva mjeseca, a zbog nedostatka kiseonika oštećen mu je vid.
Bez obzira na to, Miloš ima velike snove, završio je srednju školu za fizioterapeuta, ali se oduvijek htio baviti humanim radom.
“Premišljao se između toga da li da upiše pravo ili socijalni rad, ali on je i inače veliki humanista i borac za pravdu. Želja mu je da djeca s poteškoćama u razvoju budu ravnopravna sa ostalom djecom. Takav je po prirodi. Sanja o savršenom svijetu, gdje smo svi jednaki”, navela je Kojićeva, dodajući da još nisu u potpunosti upoznati s tim kako će izgledati studij za njenog sina.
“Njegov razredni starješina iz srednje škole je išao na fakultet i sve mu je obezbijedio za prijemni ispit. Asistent na fakultetu je rekao da će angažovati vjerovatno još dva mladića da mu pomognu, makar na početku, jer Miloš planira da stanuje u studentskom domu”, navela je Kojićeva, ističući da će vjerovatno Miloš svu potrebnu literaturu dobijati elektronskim putem.
Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, koji je Milošu asistirao prilikom prijemnog ispita, kazao je da Miloš nije prvi student sa oštećenjem vida na ovom fakultetu.
“Profesori i asistenti koji budu njemu predavali dobiće uputstvo, prema kojem bi svoja predavanja trebalo da snimaju u audio-formatu i to da mu kasnije proslijede. Takođe sve Word, PDF dokumente i PowerPoint prezentacije dostavljaće njemu, jer on ima softver koji mu omogućava automatsko čitanje tekstualnog formata”, pojasnio je Vukojević, dodajući da Milošu nisu pravili ustupke u smislu da mu bude jednostavnije.
“Bio sam mu asistent da mu čitam pitanja i zaokružujem odgovore koje on daje, ali ne želimo da nekoga diskriminišemo u smislu da mu gledamo kroz prste. On će imati iste uslove kao i svi drugi studenti”, kazao je Vukojević.
