Foto: J.Bojić/Faktor
Puno toga vezuje Mešu Selimovića i Ismeta Mujezinovića. Njihove statue “čuvari” su tuzlanskog Korza i omiljeno sastajalište u gradu soli, pa su Meša i Ismet, pored umjetničkih gromada, postali i toponim grada u kojem su obojica rođeni i odrasli. Još jedna poveznica dva velika bh. umjetnika sa sobom nosi i misteriju koja još nije riješena, a ishodište joj je, ni manje ni više, nego crno tržište umjetnina.
Portret Meše Selimovića u crnom tušu, koji samo u crnoj i bijeloj boji tako vjerno oživljava velikog pisca, nacrtao je Ismet Mujezinović 1948. godine. Ta slika u vlasništvu Međunarodne galerije portreta Tuzla posljednji put je viđena na izložbi u Doboju 2007. godine i od tada joj se gubi svaki trag. Nestanak je utvrđen 2011. godine te je prijavljen MUP-u Tuzlanskog kantona, a od 2018. godine nalazi se na INTERPOL-ovoj listi ukradenih umjetnina.
Zašto se kradu
Ta slika je među 188 koje se trenutno nalaze na listi ukradenih umjetnina, koju je formirao Centar protiv krijumčarenja umjetninama (CPKU).
– Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine potražuje 48 pravoslavnih ikona i dva remek-djela Ferdinanda Hodlera, nestala tokom posljednjeg rata. Još nemamo nikakvih informacija o tim djelima. Umjetnine se uvijek kradu u rovitim društvima, tamo gdje ima malo kontrole i gdje se mogu iznijeti na crno tržište. Kada se društva stabiliziraju, kada se uspostavi red, a imamo i internet i međunardone komunikacije, onda je jako teško kriti ukradeno djelo. Ukoliko nisu uništena, vjerujem da dolaze bolja vremana za sudbinu tih djela – kaže Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH.
Crno tržište umjetnina kod nas je još živo, dodaje Krsmanović, jer Umjetnička galerija BiH već 30 godina ne otkupljuje djela od umjetnika, a to joj je u opisu posla.
– Muzeji generalno određuju vrijednost i cijenu umjetničkih djela i u odnosu na te cijene se formira tržište. Kod nas je to poremećeno, zato postoji crno tržište koje je čudno i fluidno, svega tu ima. Kupci na crnom tržištu ne traže porijeklo, a onda je i cijena niža – kaže Krsmanović.
Dženan Jusufović, predsjednik i osnivač CPKU-a, kaže da je pored krađe i krijumčaranje umjetnina, veliki problem u BiH postalo uništavanje arheoloških nalazišta.
Na meti i arheološka nalazišta
– U posljednje tri godine uništavanje arheloških nalazišta je toliko intenzivirano da se naša kulturna dobra javno prodaju na internetu. Vraćanje nestalih umjetnina ide teško, dokaz za to je djelo Đoke Mazalića “Magdalena” iz privatne kolekcije Mulabdić, koje je 2014. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. To djelo je predato policiji u Srbiji, ali vlasti u BiH ništa nisu uradile po tom pitanju – kaže Jusufović.
Međunarodna galerija portreta Tuzla danas je bila domaćin izložbe “Nestala djela”, na kojoj su predstavljene reprodukcije i informacije o nestalim djelima iz galerija, muzeja i privatnih kolekcija u BiH, ali i informacije o krađama na arheološkim nalazištima, ilegalnoj prodaji preko društvenih mreža i korištenju detektora metala za nelegalna istraživanja i pljačke.
– Nama su vraćene dvije slike koje su bile na listi kao nestale, a radi se o djelima Safeta Zeca i Mire Zovke. Još tražimo veći broj umjetničkih djela koja su na listi CPKU-a – kaže Senad Begović, stručni saradnik CPKU-a i zaposlenik Centra za kulturu Tuzla u sklopu koje djeluje Međunarodna galerija portreta.
Među nestalim slikama iz tuzlanske galerije je i čuveni portet Meše Selimovića, koji je posljednji put viđen prilikom “izleta” u Doboj.
