Do posla – teško. Još teže ako je riječ o osobama s invaliditetom. Diskriminacija po ovom osnovu dugogodišnji je problem države i društva. Poticaj bi mogao biti Javni poziv za dodjelu novčanog stimulansa za zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Šest miliona maraka osigurano je za zapošljavanje oko 600 osoba od 60 posto i više invalidnosti. Poziv je otvoren do 12. aprila, a osoba koja aplicira za samozapošljavanje i registruje obrt može dobiti 15.000 maraka bespovratnih sredstva. Inkluzija, egzistencija i dostojan život.
Almi diploma Pravnog fakulteta i sve preporuke uz nedostatak vida nisu bile dovoljne za dobijanje posla. Revolt njene sestre zbog nepravde jeste i jedna radioemisija.
“Ona se u emisiju javila kao prvi sagovornik, ali je pričala u prvom licu jednine kao da sam to bila ja. I spustila slušalicu, sva usplahirena. Međutim, ona dalje nije slušala emisiju, ali se u autu vozila moja prijateljica koja je slušala emisiju i prepoznala njen glas. I stalno nakon njenog javljanja u eteru je bio džing da se javi prva slušateljica, a ona ne zna da je pozivaju. Javio se na Radio BiH čovjek koji je rekao: Nađite mi tu djevojku, ja ću da je zaposlim”, priča Alma.
Nakon stečenog iskustva, ohrabrila se i pokrenula prvo jedan, a sada drugi posao. Radi u struci. Slijepa na jedno, slabovida na drugo oko. Od posla nije odustajala ni od borbe s predrasudama.
“Kod jednog advokata koji je tražio pravnika priložila sam svu dokumentaciju i svoj nalaz o invaliditetu. Kad sam ušla na vrata, čovjek je gledao u mene i očekivao da neko ide iza. Zatvorila sam vrata i sjela. Pitao me je li još neko došao. Rekla sam da nije i pitala zašto. Postidio se i izvinio, rekao je da je mislio da sam dovela neku osobu s invaliditetom. Rekao mi je: Mislio sam da mi dolazi neka jadna žena invalid, koja nema posla, a meni treba nešto ovdje da radi, da piskara, u arhivi sortira”, priča Alma.
Novca je do sada za javne pozive Fonda za zapošljavanje osoba sa invaliditetom bilo, za razliku od interesovanja. Prije pandemije godišnje je na ovaj način zaposlenje ostvarivalo do hiljadu osoba, sada malo više od polovine tog broja.
“Fond izdvaja novčana sredstva koja se kreću za novo zapošljavanje osoba s invaliditetom u rasponu od 12.000 KM do 21.600 KM, zavisno od stepena invaliditeta”, ističe Ahmet Baljić, direktor Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH.
“Sredstva koja ostaju na računu Fonda i ne budu utrošena prenesu se u narednu godinu. Da bi se ona utrošila potrebno je dobro targetiranje i dobri i kvalitetni programi”, naglasio je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike FBiH (NiP).
Većina poslodavaca u Federaciji krši zakon kojim su obavezni uplaćivati četvrtinu prosječne plate ako na svakog 16. radnika nisu zaposlili osobu s invaliditetom.
“Trinaest je godina kako je Fond profunkcionisao, a zakon je donesen prije 14 godina. Još uvijek neodgovorni poslodavci koji ne plaćaju poseban doprinos prolaze nekažnjeno i još uvijek sistem funkcioniše po principu švedskog stola”, naglasio je Baljić.
Na apele Fonda za profesionalnu rehabilitaciju za zapošljavanje osoba s invaliditetom poslodavci upućuju kontra apel: posla ima, radnika nedostaje. Od uslužnih do proizvodnih djelatnosti.
“Više od dva mjeseca tragali smo za 40 osoba koje će proći pripremni proces kako bi se uključile u radne procese u Federaciji”, ističe Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca u FBiH.
Radi se na izmjenama i dopunama Zakona koje bi osobama s invaliditetom trebale omogućiti pravednije i humanije uslove na tržištu rada. Ali i manje malverzacija onih koji zloupotrebljavaju Zakon.
“Interes Ministarstva je da stanemo u kraj fiktivnom zapošljavanju ne samo osoba s invaliditetom nego generalno fiktivnom zapošljavanju svih osoba”, navodi Delić.
Dok mnogi u javnosti zagovaraju društvo jednakih prava, lakše se savladaju vidljive prepreke nego predrasude.
“Mi smo država potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. To podrazumijeva da imamo određene obaveze. Nije u pitanju samo zapošljavanje, imamo problem kad su u pitanju invalidne osobe i njihovo pravo na obrazovanje, kada je u pitanju socijalna podrška, jako je puno otvorenih pitanja u kojima se treba država uključiti”, zaključuje sociolog Nevzet Veladžić.
S kršenjem ljudskih prava mnogi se suočavaju u bh. društvu. Osobe na marginama mnogo više. Nedostatak odlučnosti i ukorijenjeni stereotipi do ostvarivanja prava veća su prepreka od invaliditeta.
“Jako je teško. Nisam se mogla izboriti sa sistemom i zato sam otvorila svoj posao”, naglasila je Alma Biberović
