Foto: Fena
Dobojska tvrđava dominira gradskim jezgrom Doboja, danas posjetiteljima nudi veličanstven pogled, a nekada su se iz nje kontrolirali putevi kroz dolinu rijeke Bosne i ušća Usore i Spreče.
Tvrđava je bila ključ čitave doline rijeke Bosne, služila je za odbranu protiv neprijatelja koji bi nastupao sa sjevera i gospodarila je glavnim putem kroz oblast Usore i dalje sve do samog srca bosanskog kraljevstva.
Dobojsko utvrđenje je kulturno-historijski spomenik visoke vrijednosti nastalo za potrebe bosanske države, pristupačno je posjetiteljima, a trenutno se ulaz ne naplaćuje.
![](https://media.federalna.ba/storage/article_photos/doboj1-1680675012.jpg)
Ovih dana nema mnogo ljubitelja starina, uz ponekog znatiželjnika tu je samo grupa upornih dječaka kojima je tvrđava odlična za vježbu upravljanja dronom.
Neka nova vremena, ali u ljetnoj sezoni se sve mijenja i tvrđava “oživi”.
Iz arhiva znamo da se jačanjem bosanske države u 12. vijeku gradi tvrđava od kamena na visokoj stijeni, a oko tvrđave počinje izgradnja grada Doboja.
Upravo uz tvrđavu je sagrađena i džamija Selimija uz koju se razvila čaršija sa zanatskim radnjama, dućanima, javnim objektima, hanovima, medresom, mektebima, a ubrzo i drugim sakralnim i profanim građevinama u novim mahalama grada Doboja.
Ezan sa Selimije i pogled sa tvrđave na Doboj, gdje se na potezu manjem od kilometra nalaze bogomolje četiri religijske zajednice, dio su ambijenta s kojima su živjele brojne generacije Dobojlija.
![](https://media.federalna.ba/storage/article_photos/doboj3-1680675012.jpg)
Džamija je sagrađena 1521. godine, u vrijeme sultana Selima I, po kojem je i dobila ime.
Smatra se jednom od osam najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, a više je puta spaljivana. Posljednji put tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 5. maja 1992. godine.
Prvi put je 1697. zapalio Eugen Savojski, koji je iste godine spalio i Sarajevo.
Džamija je obnovljena 2004. godine i od tada sija punim sjajem čineći neodvojivu cjelinu s tvrđavom i dobojskom čaršijom, a posebno se to ističe u ovim ramazanskim danima.
Ulaz u tvrđavu je “preko puta” džamije, do platoa se dolazi prvo stazom, a onda stepenicama, a na vrhu tvrđave vijore se zastave.
Na prvi pogled djeluje kao jedna, ali su nekako “spletene” dvije, pa je državna zastava Bosne i Hercegovine “ogrnula” entitetsku zastavu.
![](https://media.federalna.ba/storage/article_photos/doboj5-1680675012.jpg)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je graditeljsku cjelinu ,,Stari grad Doboj u Doboju” 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Čine ga bedemi i kule starog grada i pokretno nasljeđe koje se nalazi u Zavičajnom muzeju u Doboju.
U amfiteatru tvrđave održavaju se brojne kulturne i zabavne manifestacije, a panoramskim dvogledom moguće je vidjeti sve ljepote grada Doboja.
Pamti Doboj bosanskog kralja Stjepana Tomaša i druge bosanske vladare, pamti osmansku vlast od 15. vijeka, pamti Eugena Savojskog i austrijsku vojsku, kapetana Džafer-agu i Sinan kapetana, vjernog druga Husein kapetana Gradaščevića s kojim je prebjegao u Slavoniju, ali se iz Osijeka vratio kući septembra 1832. godine.
Sinan kapetan je bio posljednji dobojski kapetan.
Dobojska tvrđava služila je svakom vremenu, a danas služi turistima i gradu Doboju kao prepoznatljivi simbol grada i šansa za dalji razvoj turističke ponude.