Foto: Printscreen
Koliko dugo trebate čuvati dokaze o plaćenim računima?
Jeste li ikada platili račun, a onda vam za nekoliko mjeseci ili godina stigne obavijest da niste, a u međuvremenu ste bacili račun i odrezak ili uplatnicu u kojoj se vidi da ste isti platili?
Upravo zbog ovoga je potrebno čuvati račune i odreske plaćenih računa da ukoliko vam dođe ovakva obavijest, možete dokazati da ste ga platili.
Koliko ste zapravo u obavezi čuvati ovakve dokaze zavisi od roka zastara na neplaćeni račun.
Za pojedine račune neki su mišljenja da ih je dovoljno čuvati godinu dana. Za račune koji se plaćaju na mjesečnom nivou kao što su naplata struje, grijanja, plina, interneta ili telefona i sličnih komunalnih usluga trebalo bi da se čuvaj godinu dana. Kazne za prekršaje u prometu, plaćena osiguranja i do pet godina.
Stručnjaci i finansijski savjetnici kažu da bi trebalo račune čuvati i duže od spomenutih rokova.
ČUVAJTE DOKAZE
Naime, znalo se događati da građani čuvaju račun, odrezak plaćenog računa godinu dana, nakon čega bi ga bacili, a firma bi pokrenula ovrhu unutar tog razdoblja. Ako se to dogodi, rješenje – prijedlog o ovrsi često zna doći građaninu na adresu nakon tog perioda.
A onda se događa situacija da građanin nema dokaz plaćenog računa, jer ga je bacio, a ne može se pozvati na zastaru jer je firma reagirala dok ona nije nastupila.
Stoga se predlaže da se računi i odresci, zapravo, čuvaju deset godina. Upravo zato što je to vrijeme kad nastupa zastara za ovrhu.
Iz Advokatske kancelarije Prnjavorac su za Akta.ba kazali da bi bilo dobro imati dokaz o plaćenim računima barem deset godina.
“Da ne bi dolazili u situaciju nemogućnosti dokazivanja određenog duga, dobro bi bilo dokaze o plaćenim računima čuvati barem deset godina, a sve iz razloga jer je naš sudski sistem izuzetno spor i “pretrpan” predmetima naplate komunalnih usluga. Iz istog razloga naplate mogu doći kroz neki duži period”, kazali su.
Prema dostupnim podacima oko 1,2 miliona komunalnih predmeta trenutno na sudovima u Bosne i Hercegovine.
Krajem svake godine u općinske sudove širom zemlje veliki broj tužbi pristigne od strane javnih komunalnih preduzeća. Tako je, naprimjer, samo Odjeljenje za rješavanje po vjerodostojnoj ispravi u općinskom sudu u Sarajevu tokom 2020. godini zaprimiljeno čak 80.785 novih predmeta i iako je urađeno 81.581 predmet, neriješenih je ostalo 965.945.
Treba napomenuti da se zastara ne podrazumijeva nego se potrošač na nju treba pozvati firmi koja je izdala račun, i to pisanim putem. U slučaju pokretanja postupka prisilne naplate pred javnim bilježnikom ili sudom potrošača treba uputiti prigovor da će se pozvati na pravo na zastaru.
“Recimo da je rok zastare za određeni komunalni dug 3 ili 5 godina, dešava se u praksi da preduzeće koje pruža komunalne usluge, uredno u zakonskom roku uruči tužbu u sud kao MALS – predmet male vrijednosti spora, ali pošto na sudovima u BiH ima 1,2 miliona neriješenih predmeta, da vam se prekine zastara, a sud vam uruči tužbu tek nakon 3-4-5 pa i 6 godina – u tom momentu nažalost nemate mogućnost da dokažete da ste platili dug koji je izuzet u zakonskom roku”, pojasnili su iz Advokatske kancelarije Prnjavorac za naš portal.
Rok zastare pravosnažne sudske presude u Bosni i Hercegovini je 10 godina.
KAD NASTUPA ZASTARA
Zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine.
Radi se o slijedećim potraživanjima: naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, potraživanje radio-stanice i radio – televizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika, potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima ali i potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.
Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno pomenute usluge po pravilu je određen rok u kome davalac usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu.
Ukoliko dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
Dužnik koji bude tužen, bilo unutar zastarnog roka ili nakon proteka istog, u svakom slučaju treba dati odgovor na tužbu u kojem će pored osporavanja samog tužbenog zahtjeva istaći i prigovor zastare potraživanja.
Zastara ne znači da dužnik više nije dužan, međutim, zbog činjenice da povjerilac nije na vrijeme zahtijevao naplatu svoga potraživanja na propisan način, ima pravo uskratiti podmirenje svoga duga. Sudovi i druga javnopravna tijela ne prate zastaru po službenoj dužnosti već je na dužniku da se pozove na istu, te da istu i dokaže.
Ako plaćate internet ili mobilnom bankarstvom bilo bi dobro na same uplatnice upisati datum kada ste platili konkretan račun i to spremiti u fascikl s ostalim računima i odrescima. Ovakav način plaćanja omogućuje vam da na jednostavan način pronađete ne/plaćeni račun.
Sve više računa stiže nam i emailom ili obavijest da je račun kreiran te ga je potrebno “povući” sa servisa te firme. U većini slučajeva je riječ o uslugama koje sami očitavate. Tada ne bi bilo loše te račune spremiti u u neki notes ili računar kada ih platite, da ih imate za svaki slučaj. Važno je naglasiti da ćete u aplikacijama tih firmi vidjeti oznaku plaćeno ili ćete dobiti obavijest da ste platili.
Stručnjaci savjetuju da plaćene račune spremamo uvijek na isto mjesto, po mogućnosti zajedno. Koristite za to fascikle ili neke kutije. Složite račune po godinama i mjesecima kako biste imali što pregledniji uvid u račune. Vrlo je bitno spremiti račune, pa makar i na duže vrijeme te voditi evidenciju o plaćenim računima. Dođete li u situaciju da ste dobili opomenu za neki račun, a sigurni ste da ste ga platili, tada samo trebate zaviriti u svoj fascikl i naći taj račun kako biste se ogradili od opomena, te dodatnih troškova.
