Kako je reprezentacija Bosne i Hercegovine postala dno? (Foto: X.com)
Piše: Nicolae Golea
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine nalazi se u najvećoj krizi rezultata, igre i upravljanja od svoje samostalnosti. Dugogodišnje diletantsko vođenje reprezentacije od strane Nogometnog saveza BiH dovelo je do toga da se nad A selekcijom u ovom kvalifikacijskom ciklusu za Euro 2024. godine iživljavaju reprezentacije za koje su donedavno nastupali amateri.
S dvije uvjerljive pobjede (0:2 i 4:1) Luksemburg je djelatnicima u savezu BiH, nogometašima na terenu i svekolikoj javnosti očitao nogometne lekcije kako jedino stručan i sustavni rad te iskrene namjere mogu od male reprezentacije načiniti respektabilnu ekipu. Luksemburg je sve ono što bi BiH trebala biti da u savezu ne sjede ljudi koji su na te pozicije postavljeni iz sasvim drugih namjera i posve nekompetentni.
Reprezentacija BiH je na najnižem dnu
Zlatno doba reprezentativnog nogometa svoj vrhunac doživjelo je onog “čarobnog brazilskog ljeta” prije skoro deset godina kada je reprezentacija BiH prvi put samostalno nastupila na Svjetskom prvenstvu. Tadašnji izbornik Safet Sušić imao je na raspolaganju vjerojatno najbolju generaciju, koju stoga ništa nije uspjelo omesti da se zlatnim slovima upiše u povijest nogometa u BiH.
Danas, pred još jedan veliki turnir, reprezentacija BiH dotaknula je najnižu moguću točku jer je postala reprezentacija koju i one nisko rangirane selekcije mogu šamarati u kontinuitetu kako stignu. U samo desetak godina Zmajevi su od respektabilne reprezentacije, koja je pobjeđivala mnogo snažnije i nosila se s moćnijim reprezentacijama od sebe, postala sprdnja u svakom smislu.
Kroz cijelu samostalnu povijest Nogometni savez BiH su vodili ljudi koji nisu smjeli biti na tim pozicijama jer su, osim što su se vodili osobnim interesima, uglavnom bili i nestručni. Reprezentacija je godinama bila stihijski vođena “ho-ruk” sustavom i gotovo sve ono što je pozitivno ostvareno produkt je sjajne generacije čiju kvalitetu i čiji talent nisu uspjeli poremetiti svojim lošim upravljanjem.
Nacionalni ključ i podobnost
Javna je tajna da se izbornicima ostavlja vrlo malo slobodnog prostora i samostalnog odlučivanja. Veze raznih menadžera godinama su prodirale jako duboko da je svaki popis reprezentativaca sadržavao i one koji tu nisu bili po zaslugama, nego po tim vezama, a sve kako bi se kasnije lakše prodali ili bi im se time znatno podizala vrijednost na tržištu.
Ne pomaže ni to da je sama BiH kao država disfunkcionalna jer je vođena tročlanim Predsjedništvom i gotovo da se u svim institucijama prije svega gleda da bude zadovoljen nacionalni ključ, a tek onda stručnost i kvaliteta ljudi na pozicijama. Sve to se uvelike preslikava i na Nogometni savez, u kojem se od najnižih razina do samog vrha pozicije popunjavaju po nacionalnom ključu i podobnosti.
U takvoj postavci stvari nikada ne može doći do potpuno zdravog funkcioniranja, ali to ne znači da savez i reprezentacija moraju biti obična prćija i sramota koju se iskorištava isključivo za osobne interese.
Nažalost, ne ide u prilog ni to što je Bosna i Hercegovina jako mala i neznatna u očima FIFA-e i UEFA-e, pa se ni s tih strana ne može očekivati znatan pritisak koji bi doveo do pozitivnih promjena Premijer liga i sva druga klupska natjecanja u BiH su od početka samostalnosti pa sve do danas među najlošijima u Europi.
Infrastruktura je ispod svake razine normalnog natjecanja, ali je i cijeli sustav duboko korumpiran, pa je uobičajeno da iz kola u kolo javnost govori o namještanju rezultata kao da je to nešto najnormalnije.Klubovi unaprijed znaju na koje gostovanje idu bez velikih izgleda jer je rezultat već odlučen.
Bazen talenata koje crpi reprezentacija je izuzetno skroman i ograničen. Veliki broj potencijalnih mladih reprezentativaca ima mogućnost igrati za neku drugu reprezentaciju te veliki broj njih to i čini. U prvom redu igraju za susjedne Hrvatsku i Srbiju, ali odnedavno sve više i za Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge.
Izbornici se mijenjaju kao na traci
Po tome je jasno da BiH i ne može imati kvalitetnu generaciju koja bi se nosila s najvećima ili barem da bude poput one iz 2014. Ali to ne znači ni da mora trpjeti ponižavanja kakva joj serviraju protivnici koji su ispod njezinog nivoa. Koliko god kvalitetom ograničena, reprezentacija BiH zasigurno može stvoriti uvjete da rezultatski bude iznad Luksemburga, Finske, Islanda, Slovačke i sličnih.
Za takvo što potrebno je postaviti sustav koji bi maksimizirao uspjeh onoga što imaš i koji bi nedostatak kvalitete nadomjestio smislenim radom na svim razinama. Ali to se neće dogoditi sve dok se selektori na mjesečnoj bazi biraju bez ikakvog filtriranja, nego se kao najbitnija osobina i vještina gleda kimanje glavom i pristajanje na sve što odrede oni koji ih postavljaju tu poziciju.
“Nemamo trkačke kapacitete za ovaj nivo natjecanja. To je jedna rečenica i to je najveći problem. Bez trke je teško pričati o ostalim stvarima i iz toga idu ostali problemi. Ovo je realnost, neću tražiti opravdanje. Ne vidim da tu ima stvari koje su bitne za moderni nogomet, a to je visoki nivo trke”, rekao je Savo Milošević, aktualni izbornik BiH, nakon debakla kod Luksemburga.
Jasno je da on ne može ponijeti velik dio odgovornosti za trenutno stanje jer je na izborničkoj funkciji tek odnedavno, ali sama izjava dovoljno govori i o njemu i njegovoj stručnosti, a pogotovo o onima koji su ga na izborničku poziciju instalirali.
Već nakon samo tri utakmice na klupi svoje igrače bacio je pod autobus, kvalitetu i potencijal reprezentacije klasificirao na samo dno europskog nogometa, a sebe oprao od ikakve odgovornosti.
Što nakon toga u skorijoj budućnosti očekivati osim toga da ni njegov “izvještaj” neće zadovoljiti vodeće ljude u savezu, kao što nije zadovoljio ni onaj Mehe Kodre, bivšeg izbornika koji je u svom drugom mandatu na klupi BiH sjedio samo dvije (!) utakmice?
Za primjer, Luksemburg je do toga da dva puta u istim kvalifikacijama šamara reprezentaciju BiH došao dugogodišnjim putom sustavnog rada i projektiranja. Takvo što je moralo doći na naplatu kad-tad jer je produkt isključivo smišljenog, sustavnog i strpljivog planiranja.
Navijači pokušavaju gerilskim rješenjima dok reprezentativci uglavnom mudro šute
Reprezentacija Bosne i Hercegovine je miljama daleko od toga jer u savezu sjede ljudi koji nemaju isključivo nogometne namjere i interese. Postavljanje podobnih izbornika je, kako smo već vidjeli, kratkog vijeka.
Reprezentativci kojima ne odgovara takav ustroj, ili nemaju osobne koristi od njega, napuštaju reprezentaciju i tek nakon tog čina se odlučuju na javnu kritiku. Još uvijek nema naznaka da bi glavni akteri željeli istinski podići glas i nešto osobno poduzeti iznutra.
Svaka reprezentativna akcija za njih je očito prigodan izlet na koji odlaze da se ispušu i dobro zabave, kako ih je nekolicina i javno potvrdila. Oni tek nominirani šute jer im taj poziv znači odskočnu dasku za nastavak karijere.
A sveopća situacija došla je do usijanja jer su navijači izgubili strpljenje da mogu razumnim i legalnim putem otkloniti probleme, nego su shvatili da moraju pristupiti gerilskim rješenjima.To znači činiti izgrede na utakmicama sve dok UEFA ili FIFA ne upute drastične novčane kazne ili diskvalifikaciju, a da bi se potom nešto promijenilo.
Navijači bi zasigurno lakše ostvarili pritisak na savez ako bi i netko od uglednih reprezentativaca konačno istupio javno i opredijelio se za istinske promjene.
San o Euru još nije izgubljen, ali…
Nažalost, do sada su svi oni prezentirali lažnu prisebnost i mantru kako se ništa neće riješiti drastičnim potezima i sličnim reakcijama. Ne žele preuzeti nikakav vid odgovornosti na sebe jer će im to automatski donijeti narušavanje svih odnosa i već ustaljene kolotečine jer reprezentacija znači doći se na tjedan-dva odmoriti te posjetiti rodbinu i diskoteke.
Sve drugo neka čine navijači jer njima svakako “sve smeta i uvijek nešto kritiziraju.” BiH se trenutno nalazi na petom mjestu grupe J kvalifikacija za Euro 2024. Ispod nje je samo Lihtenštajn, a Portugal i Slovačka su potvrdili plasman, što će reći da Zmajevi nastup u Njemačkoj sljedećeg ljeta mogu izboriti još isključivo kroz završni turnir Lige nacija.
Dakle, neovisno o srozanom ugledu i svekolikom sramoćenju od strane trećerazrednih reprezentacija, san o Njemačkoj još nije izgubljen. Eventualni plasman kroz dodatne kvalifikacije donio bi pokriće savezu, ali svi će postojeći problemi ostati i, ako se ništa bitno ne riješi u korijenu, nastavit će se godine ispodprosječnosti i blamaža na svim razinama.
