Foto: N1
Vjeruje se da ih se ne smije skrnaviti ni uništavati, a po njima veliki broj toponima nosi ime. Humke, gomile, gromile, zaspe ili stručno Tumuli su možda najbrojniji, ali i najneistraženiji objekti praistorije na prostoru Bosne i Hercegovine. Vjerovatno ste nekada prošli pored humke, ili čak preko nje, a da niste naslutili da ste na nekom od najstarijih spomenika u BiH. Sjetićete se Zahumlja, Huma nad Sarajevom, kod Mostara, u Trebinju, Humca, kakvu simboliku danas nose ti nazivi.
U želji da otkrijemo uputili smo se ka Novom Travniku i planini Sebešić sa Istoričarem Zijadom Halilovićem.
“U praistoriji su se sahranjivali na određenim mjestima, gdje su im se pravile grobnice, pojedinačne, da bi se poslije i uža porodica sahranjivala na to. Kroz taj period tekla je upotreba Humki, u jednom periodu. Međutim ova Humka je iskorištena i u nekoj drugoj epohi. Ovdje vidimo da je preskočen taj rimski period, i da je ona iskorištena u srednjem vijeku. Ti ljudi koji su živjeli u srednjem vijeku željeli su da pokažu kult porodice, plemena, rodbine, da pokažu da su oni tu živjeli u praistoriji, i evo ih u srednjem vijeku, i iskoristili su to da potvrde svoju pripadnost i postojanje na ovim prostorima”, priča za N1 Zijad Halilović, istoričar iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Nerijetko na tumulima susrećemo pored stećaka i krstače.
“Vidjeli smo nekoliko krstača na ovom tumulu šta nam one govore. One nam govore da ljudi koji su živjeli ovdje u srednjem vijeku nastavljaju koristiti ovo mjesto kao kultno, samo poprimaju druge oblike, a to su takozvani prelazni oblici, ka današnjim konfesionalnostima koje imamo u BiH. Razlika između krstačke i krsta je u formi, da bi se mogli razlikovati. Ove datiraju u 16. 17. vijek, a već nakon toga imamo oblike koje danas imamo, krst pravoslavni, katolički ili nišan. Negdje se na prostor nekropole ili tumulisa formiralo savremeno groblje”, pojašnjava naš sagovornik.
Iz Srednje Bosne gdje smo vidjeli kontinuitet sahranjivanja na ovom području idemo za za Trebinje. Pred Muzejom Hercegovine dočekala nas je arheolog Jelena Pujić.
Šest od dvanaest lokaliteta sa humkama u BiH, koji su pod zaštitom države nalaze se u Trebinju, Bileći i na Berkovćima. Uopšte, najveći broj tumulusa, nalazi se na podrućju Istočne Hercegovine. 7343 na području Neuma, Gacka, Ljubinja, Trebinja i Bileće.
Simbolično, selo, četiri kilometra udaljeno od Trebinja, upravo po ovim grobnim građevina dobilo je ime- Gomiljani.
Iza jedne kapije u Gomiljanima prožimaju se praistorijsko, srednjovjekovno i savremeno pravoslavno groblje. Tumul sa stećcima, a pored njega groblje u koje se i danas sahranjuju.
“Ova gomila je karakteristična jer je vidljiv kontinuitet. Mi ovdje imamo stećke iz srednjeg vijeka, imamo srednjovjekovnu crkvu cara Konstantina i carice Jeleene, može se vidjeti kontinuitet od praistorije, vjerovatno bi se ovdje moglo naći i sahranjivanje u rimskom periodu. A kao što vidite i danas ovdje postoji savremeno groblje”, priča nam arheolog Muzeja Hercegovine Jelena Pujić.
Pored jedne od zaštićenih gomila Jelenu i mene je čekao Predrag Milošević, profesor matemarike, zaljubljenik u istoriju, koji se sa porodicom u Gomiljane doselio prije nekoliko godina.
“Obišli smo desetak petnaest sela, a čim smo ušli u Gomiljane znali smo da je to to što smo tražili. Osjeti se posebna atmosfera. Čuo sam po nešto, jer Gomiljani imaju bogatu istoriju, imamo kontinuitet par hiljada godina unazad. Imamo crkvu iz IV vijeka, postoji tu rimski put, groblja koja su stara par hiljada gomila. Za malo selo imamo tri srednjovjekovne crkve, kulu familije Pržović koja je u srednjem vijeku otišli u Rusiju. U Gomiljanima uvijek imate ostatke nekih epoha”, kazao je Milošević.
Ostavljamo Predraga i idemo ka još jednoj, od 12 gomila koliko ih je zabilježeno u ovom mjestu. Šest ih je pod zaštitom države.
Vijekovima se na ovim prostorima život mijenjao, tekao, kalemio jedan na drugi, a možda najbolji dokaz za ovo možemo naći u ovom hercegovačkom selu, kamen do kamena je pravoslavna crkva vračevica iz srednjeg vijeka i praistorijski tumulus.
“Ono što nažalost ne znamo, a to je iz kog je perioda tumulus, jer tumulusi u Hercegocinu su slabo istraženi izuzev tumulusa u selu Orah što pripada opštini Bileća i tumuluse Ljeskova Glavica. Profesor Borivoje Čović je došao do zaključaka tada našao je kontinuitetm dokazao je da je tumulus u Orahu pripadao eneolitskom periodu, dok su drugi pripadali drugim periodima u istoriji što je pokazivalo kontinuitet u istoriji”, dodaje Pujić.
Postoje li neke legende koje se vežu za njih?
“Možemo slobodno reći da ljudi u prošlosti nisu znali mnogo o tumulusima, ni o stećcima. Meni je bilo interesantno da u Nevesinju ljudi ne bi dirali do tumulusa jer se dešavalo da su neki htjelli da iskoriste kamen sa tumulusa, međutim, vrijeme se jako promjenilo, zamračilo se, zagrmilo je jako su se uplašili su se, i sa koljena na koljeno se prenosi da se ti tumulusi ne diraju”, objasnila je naša sagovornica.
“U Modrom Polju imali smo legendu, zapravo istinitu priču za čovjeka koji je živući svjedok. Njegov rođak je imao problema jer nije mogao imati djece. Zatražio je pomoć kod hodže sa Glasinca, on mu je rekao da u kući zida se nalaze četiri kamena, u kući je pronašao četiri kamena, izvadio i vidio da su stećci. Mogu vam navesti primjer Osmana Mujića, selo Luka kod Srebernice. Na nekropoli je napravio štalu. Svako veče, kada bi stoku uveo u štalu ona bi se pokidala i pobjegla, imali smo priliku da narodno vjerovanje može doprinijeti da ljudi ne uništavaju praistorijske tumule tako i srednjovjekovne”, ranije nam je rekao Zijad Halilović.
Ljudi u prošlosti nisu znali o tumulusima. Ni o stećcima. Mnogo stećaka je devastirano za izgradnju drugih objekata. Meni je bilo interesantno, čula sam za Nevesinje, da ljudi ne bi ni slučajno dirali tumulus, iako ima i tamo devastiranih, dešavalo se da su neki htjeli da iskoriste kamen sa tumulusa za neke druge objekte, ali vrijeme bi se zamračilo, zagrmilo bi po njihovoj priči, i sada tu priču prenose sa koljena na koljeno. Mada ljudi se iz radoznalosti penju po tumulima.
Ni nama vrijeme nije bilo naklonjeno, iako smo pokušavali da ih snimimo iz vazduha, jaka bura koja je duvala u Gomiljanima spriječavala je dron da se kreće, pa smo veći dio snimaka zabilježili sa zemlje.
Prve istražene humke ili tumuli su one sa Glasinačkog polja, na današnjem putu Sokolac-Rogatica. 1880. godina. A najpoznatiji pronalazak su čuvena Glasinačka kolica. Kadionica iz bronzanog doba. Napravljene od bronze, dvije ptice brodarice, na četiri točka. Kada bi se gornja prica podigla u veću pricu bi se stavio žar i mirišljave tvari, a to bi služilo za prekađivanje groba, što je i danas prisutno na ovim prostorima. Originalne se čuvaju u prirodnjačkom muzeju u Beču, jedna replika u Zemaljskom muzeju BiH, a od ove godine i Sokolac je dobio jedan primjerak.
“Uveli su me u kabinet, i u kabinetu sam vidio dvoja kolica na stolu. Direktorica mi je rekla to su ta kolica koja su našla na vašem području. Imamo zapisnike iz tog vremena, i koja jedinica, vod, ko je našao ta kolica, i da su ta kolica oni uzeli i da su odneseni u Beč, to je muzej Marije Terezije koju je njoj napravio otac, a koga je ona kasnije poklonila državi. Ja sam bio fasciniran kako su me dočekali. Kaže koja su od ovih kolica orginalna. Ja sam zagledao i uzeo sam jedna kolica, ta kolica su bila replika. Šta me opredjelilo, na jednim kolicima sam vidio broj, zaključio sam da bi to mogao ad bude muzejski broj, i onda sam uzeo ova koja nisu imala broja. Ta kolica su oni meni dali sa propratnom dokumentacijom, osim toga, upoznali me sa predmetima, obećali su da će tih 200 predmeta fotografisati i opisati gdje je nađen i ko ga je našao”, kazao je u razgovoru za N1 Milovan Bjelica, načelnik Sokoca koji je lično zatražio kolica, i po njih otičao u Beč.
Tumuli, humke, zaspe, gomile, ili kako na romaniji kažu gromile ovdje na glasinačkom polju danas se ne mogu vidjeti. Prilikom austrougarskih istraživanja se mnogo toga pronašlo i saznalo o glasinačkoj kultri. S druge strane Austrougari su mnogo toga odnijeli u Beč, ali i poravnali glasinačka polja.
Malo je poznato, ali danas su tumuli inspiracija za tragače za blagom. Pokušali smo saznati o čemu se radi, ali čini se da imaju saveznike, koji nam nisu dopustili da saznamo detalje. Tumulusi si dio istorijskog blaga Bosne i Hercegovine, s toga, iz Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika upozoravaju, da su svaka krađa i njihovo uništavanje krivično djelo.
