Semir Krnjić, mladi pisac iz Novog Travnika: Uraditi koliko je trun dobra, to je moja vodilja

Intervjui
Foto: AA

U vremenu kad ‘knjiga nije u modi’ vijest da mlada osoba piše knjige, romane, pjesme i da je objavila petu knjigu je izuzetno pozitivan primjer koji zaslužuje širu društvenu podršku.

Mladi pisac Semir Krnjić objavio je novu knjigu pod nazivom “Majčine riječi”. Ovom mladom Novotravničaninu ovo je peta knjiga, knjiga, kako on kaže, puna majčine ljubavi i savjeta.

U četvrtom razredu srednje škole Semir počinje s pisanjem svog prvijenca, a do sada je objavio roman Želja, Još te čekam, Ramazanski dnevnik I i Ramazanski dnevnik II. Autor je više stotina pjesama, bavi se publicistikom i dobitnik je nekoliko nagrada. Pojavljuje se i u koautorskim zbirkama poezije i proze. Njegov je rad odavno prepoznat na društvenim mrežama i javnosti.

Knjiga “Majčine riječi” motiviraće vas da budete još plemenitiji, ljubazniji i pažljiviji prema porodici.

Recenziju za ovu knjigu napisao je Admir Iković, koji između ostalog, ističe da se radi kratkom, ali vrlo nadahnutom i poučnom djelu.

Važnost majke

Semir na pitanje o reakcijama publike na njegovu knjigu kaže da su čitaoci otvorili dušu jer uloga majke u svakoj prodici je izuzetna.

“Reakcije publike su odlične. Iskreno, zbog ove knjige su mi čitaoci otvarali dušu. Željeli su da olakšaju sebi, jer su iskušani gubitkom majke ili su bez majčinog prisustva iz više razloga. Svi smo mi vezani za porodicu, za roditelje i nekako u ovom ubrzanom tempu života, sve manje smo prisutni kući. Želio sam da majku, koja ima najodgovorniji posao na svijetu, predstavim u stvarnosti ovakvom kakva jest. Publika je to prepoznala, imam već narudžbe iz Amerike, Kanade, Australije”, kaže Semir u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Da je majka lahko biti, ne bi bila tri puta preča od oca, smatra Semir i dodaje da kada si gladan – tražiš majku, kada te nešto boli – zoveš majku, kada si prljav – gledaju u majku, kada si kulturan – hvale ti majku, kada odrasteš – tražiš sličnu majci.

“Majka je to. Život ne žali i zauzvrat ništa ne traži. Majka se neće naljutiti ako nešto ne uradiš, a drugi hoće. Majka se neće naljutiti ako si lošeg raspoloženja, ali drugi hoće. Majka te samo pomiluje. Kada oči ugledaju majku, prvo joj duša poleti u zagrljaj pa tek onda tijelo. Da majčine savijete, upute i riječi, koje smo svi mi, bar jednom od majke dobili, zapišem i kada ih čitamo, svjesni smo da to nije ništa novo, sve je to dio nas, a tako ne primjetimo to. Majka je život, to je osoba čije je posao ‘nevidljivi’ a od krucijalnog značaja za pojedinca. Majka je jedina osoba na svijetu koja zapostavlja sebe, da bi svoj evlad odgojila i na ‘selamet izvela’”, dodaje Semir.

 Svojim primjerom podsticati druge na dobro

Pored posla koji godinama radi i po kojem je postao prepoznatljiv Semir je upisao Fakultet za medije i komunikacije na Internacionalnom Univerzitetu u Travniku u cilju profesionalnog bavljenja novinarstvom.

“To je moja želja oduvijek bila, da budem novinar. Kada pogledam današnje stanje, još veća je želja u meni da budem onaj novinar, koji će donositi pozitivne priče. Vidio sam rezultat moje priče, kao nekoga ko dolazi iz suprotnog zanimanja, konobar – pisac. Ljudima je potrebna priča, neki pokretač da krenu u proces ostvarivanja svojih želja i ambicija. Mnogo mladih ljudi me je kontaktiralo i pitalo: “kako uspijevaš sve to?” , ja im uvijek kažem, “sanjate li vi vaše želje?” Strah od mišljenja drugih je velika prepreka za uspjeh mladih”, smatra Semir.

On poručuje da u životu sve lakše ide kada znamo da smo prolazni i da imamo jedan život, a zato vrijedi učiti, raditi na sebi i biti čovjek koji će svojim primjerom podsticati druge na dobro.

“Nedavno je jedan moj komšija, koji je u penziji, iz dosade očistio potok, koji prolazi pokraj njegove kuće. Drugi su slijedili njegov primjer i već smo vidjeli par riba u potoka. Čak i stariji mještani nisu za života vidjeli ribe tu. Uraditi koliko je trun dobra, to je moja vodilja”, poručuje Semir.

On kaže da ima još dvije knjige napisane, a treću privodi kraju.

“Želim pisati o svemu onome što gubimo, ne osjećamo i smatramo da moramo imati, to su ljubav, život, domovima, roditelji. Sve su to blagodati života, za koje se mnogo dalo i daje. Kada biramo materiju kao prioritet, sve ostalo zapostavljamo, duša počinje da stagnira i njezini senzori dobra, ljubavi i sentimentalnosti vremenom slabe”, ističe Semir.

Kad je u pitanju pisanje, odnosno teme koje obrađuje Semir kaže da kod njega sve kreće od ljubavi.

“Ljubav ima više grana, to je mnogo više od puke strasti. Završni dio Ramazanskog dnevnika je gotov, knjiga Lejla je odavno završena i čeka svoje svjetlo dana, Babine riječi trenutno pišem. Imam još par započetih stvari, jednostavno uživam u tome, pisanje me raduje i odmara, nikada ne umara, jer često znam pisati kada dođem s posla kući, gluho doba noći. Život je rijetko ravnica, to je nekada uzbrdica, nekada nizbrdica, kiše, snjegovi, sunce i sve to je prisutno i utječe na čovjeka. Ja se trudim da iz svega toga uzmem dobru stranu, jer znam da breme života nije veće ni jače od naše izdržljivosti, samo treba stisnuti zube, kada dođe naše vrijeme, vidjet će te, koliko je samo poklona i radosti u tome bremenu kada ga otpakujete”, zaključuje Semir.

 

AA