Da Bosna i Hercegovina ima mladih i ambicioznih studenata dokazuje nam Amina, studentica Fakulteta elektrotehnike u Tuzli koja je organizator EESTEC projekta pod nazivom “EESTEC Project Marathon vol.2: Going Cyber”.
Amina je završila osnovnu i srednju školu u Tuzli i to Gimnaziju “Ismet Mujezinović”, gdje je bila i učenica generacije.
Amina je za u razgovoru za Studomat.ba otkrila svoje planove za budućnost, govorila je o studiranju na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, svojim postignućima u EESTEC-u, kao i svom angažmanu pored fakulteta.
Na drugoj si godini Elektrotehničkog fakulteta na UNTZ. Kako si znala da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe, šta te potaklo na upis izabranog studijskog programa?
– Kao bivša gimnazijalka koju zanimaju mnoge različite stvari, moram priznati da mi izbor pravog fakulteta nije bio jednostavan. Glavni razlog mog upisa na Fakultet elektrotehnike bio je dobro poznavanje matematike i želja da se njome bavim u nekom obliku u budućnosti. Bilo je tu još par faktora, kao saznanje o dobrim prilikama za zapošljavanje, poticaj oca koji je također bio student telekomunikacija; ali uz sve to sam bila jako nesigurna i plašila se da zvanje inžinjera elektrotehnike nije za mene, da mi se ovaj fakultet neće svidjeti, kao i da mi ništa tu neće biti jasno.
Tek nakon završetka prve godine, za koju s ponosom mogu reći da sam završila položivši sve ispite uz ukupni prosjek 9.1, shvatila sam da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. S vremenom sam zaista zavoljela materiju koju izučavamo i uživam u rješavanju brojnih problema i izazova koje ona nosi sa sobom. Uz to, sama sam sebe iznenadila ovakvim uspjehom na ispitima, i ocjenama koje, iako nisu savršene, puno su bolje od onih koje sam očekivala, što mi je dalo vjetar u leđa (odnosno krila) da nastavim učiti i napredovati i na narednim godinama studija.
Možeš li napisati neki savjet za sve one kojima je želja upisati Elektrotehnički fakultet na UNTZ? Kakav je tvoj dojam o studiranju na ovom fakultetu?
– Glavni savjet za sve buduće kolege je redovno učenje umjesto spremanja čitavog ispita 3 dana prije ispitnog roka, kao i aktivno slušanje na predavanjima i vježbama. Možda zvuči kao dosadan ili prejednostavan savjet, ali to je ono što je meni lično najviše pomoglo. Znam i ja da je teško natjerati se na redovno učenje, ali, bar iz mog iskustva, taj uloženi rad se definitivno isplati dugoročno.
Druga moja preporuka za studente elektrotehnike je članstvo u EESTEC-u. Za malo više od godinu dana, koliko sam član EESTEC-a, prerasla sam iz osobe koja ne smije telefonom sebi naručiti hranu, do osobe koja slobodno razgovara sa predstavnicima sponzorskih firmi na našim projektima. Uz to sam imala priliku raditi na sebi na brojne druge načine, te upoznati veliku grupu zaista divnih ljudi iz čitave Evrope, sklopiti nova prijateljstva, raditi na zamljivim projektima i uživati u EESTEC zabavama.
Dojam o studiranju na mom fakultetu je generalno jako pozitivan. Već sam spomenula da mi se sadržaj studija elektrotehnike jako sviđa. Naravno, nisu baš svi predmeti savršeni, niti su mi svi najdraži, ali svi su tu s nekim razlogom. U najvećem broju slučajeva, profesori, asistenti i kolege sa svih godina su jako pristupačni i voljni pomoći za sve ono što vam treba, što meni lično jako znači.
Ovih dana si bila koordinator EESTEC radionica, možeš li nam reći nešto više o tome?
– Trenutno u udruženju EESTEC LC Tuzla (Udruženje studenata elektrotehnike Evrope – Lokalni Komitet Tuzla) organizujemo projekat EESTEC Project Marathon vol.2: Going Cyber, koji traje približno mjesec dana, sa različitim aktivnostima svakog vikenda u mjesecu martu. Zajedno sa kolegom Samirom, koordinator sam ovog projekta, na što sam izuzetno ponosna. Moram priznati da nije bilo jednostavno organizovati ovako veliki događaj, jer prije nego što smo započeli sa organizacijom ovog projekta nisam bila svjesna koliko detalja ima o kojima moramo brinuti, te da svaki dan sa sobom nosi neke nove neočekivane izazove.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li ostati u Bosni i Hercegovini?
– Glavni cilj trenutno mi je završiti fakultet, a kasnije ću razmišljati detaljnije o daljoj budućnosti. Jako sam sretna što moja struka obezbjeđuje različite prilike za zapošljavanje u BiH, posebno u gradu u kojem živim, tako da ću najvjerovatnije ostati ovdje. Kao dijete sam maštala o životu na zapadu, ali sada bolje razumijem koliko je zapravo teško napustiti zemlju u kojoj živim čitav život, tako da je sve više siguran nastavak mog života u BiH. U svakom slučaju planiram često putovati.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
