Adil Mešanović je istaknuti kalesijski umjetnik i voditelj projekta “Škola slikanja sa izložbom”…
U Kalesiji je u toku druga godina “Škole slikanja sa izložbom”, projekta koji je izazvao veliko interesovanje u Kalesiji, ali i šire. Polaznici škole i ove godine rade pod mentorstvom istaknutog kalesijskog umjetnika Adila Mešanovića.
Povod je to za razgovor sa Adilom, u kojem je ovaj vrsni umjetnik za Super Portal govorio o projektu “Škole slikanja”, o svojim prvim dodirima sa slikarstvom kao i o tome kako je biti umjetnik u jednoj maloj sredini.
SP: Za one koji nisu upoznati sa projektom “Škola slikanja sa izložbom”, možete li nam nešto više reći o ovom projektu?
Adil Mešanović: “Škola slikanja sa izložbom” pri BKC-u Kalesija, 2022. godine predstavlja nastavak projekta započetog i realizovanog prošle godine. Dakle, prošle godine smo pokrenuli i uspješno realizovali prvijenac ovog projekta, pa je ovo sada samo nastavak istoimenog uz određena poboljšanja i manje korekcije.
U prvoj generaciji polaznika, starosna dob je bila viša pa je i samim tim bilo mnogo lakše realizovati postavljene ciljeve i zadatke. U ovoj “drugoj generaciji” imamo polaznike predškolskog uzrasta, dakle od 5,5 godina do 60 godina starosti. Ukupan broj polaznika je 46 od prvobitno planiranih 30, a aktivnosti se obavljaju u dvije kombinovane grupe.
SP: Do koje faze je stigao projekat “Škola slikanja sa izložbom II”?
Adil Mešanović: Do sada smo prešli malo više od polovine planiranih aktivnosti: polaznici su upoznati sa crtačkim i slikarskim tehnikama i do kraja jula nam ostaje uvježbavanje istih i priprema zajedničke izložbe slika. Bitno je naglasiti da se projekat realizuje kroz 3 cjeline: škola slikanja za djecu, škola slikanja za odrasle i zajednička izložba slika.
SP: Kakav je osjećaj biti dio ovog prijekta? Kako je raditi sa polaznicima Škole?
Adil Mešanović: Istinski sam sretan zbog toga što ova djeca svoje slobodno vrijeme koriste na jedan lijep i kreativan način. Učiti druge da polahko koračaju kroz svijet likovnosti, ohrabrivati ih, biti im podrška u tom odrastanju i sazrijevanju je nešto neopisivo lijepo.
Polaznike učim da se takmiče i upoređuju samo sami sa sobom (ne sa drugima) jer će samo tada postati ona najbolja verzija sebe. Znači, danas se trudimo da radimo mnogo bolje nego jučer, trudimo se da budemo bolji ljudi danas nego što smo bili jučer, onda nam je uspjeh zagarantovan. Vidjeti osmjeh i sreću na licima polaznika dok slikaju predstavlja pravu vrijednost.
SP: Budući da vlada velika zainteresovanost, da li možemo očekivati nastavak ovog projekta u narednim godinama?
Adil Mešanović: Što se tiče nastavka ovog projekta, smatram da bi bilo od velike koristi za sve koji vole slikarstvo da ovaj projekat preraste u tradiciju.
SP: Inače ste po struci diplomirani pedagog i psiholog, kako ste se pronašli u umjetnosti? Kako se rodila ljubav prema slikarstvu?
Adil Mešanović: Da, po zanimanju sam diplomirani pedagog-psiholog i nastavnik predškolskog odgoja i obrazovanja, a ljubav prema slikarstvu se njeguje još od ranog djetinjstva. Oblikovanje glinom, plastelinom, maketarstvo i eto na kraju i slikarstvo kojim se aktivno bavim više od 22 godine su ona lijepa strana moje životne priče. Slikarstvo iskreno smatram zanatom. Čovjek može imati talenat za određene aktivnosti, ali talenat sam po sebi nije nikakvo mjerilo ako se ne razvija. Bez rada i vježbe nema napretka jer učenje, kontinuiran rad i vježba stvaraju majstora.
SP: Kako je biti umjetnik u jednoj maloj sredini kao što je Kalesija, ali i općenito u BiH?
Adil Mešanović: U Bosni je situacija drugačija nego van granica naše zemlje. Često volim reći gladnom čovjeku nemoj govoriti o umjetnosti. Kupovna moć ovdje je mnogo slabija nego vani, ali to nije razlog da čovjek ne radi ono što voli. U februaru mjesecu sam imao VI samostalnu izložbu slika pod nazivom “Tragom bosanskih priča”. Čovjek je neizmjerno sretan i zadovoljan kada radi ono što istinski voli…
Razgovarao: Emir Alić
