“Želeo sam sinoć da te vidim, nisam mog’o svoju čežnju skriti, mislio sam da ćeš biti sama, hteo sam ti cveće pokloniti.”
Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš malo nestvarnog – zapisa Mika Antić u svojoj “Besmrtnoj pesmi”. A ponekad je priča o pjesmi ljepša od same pjesme. Ovo je priča o pjesmi “Uvenuće narcis beli”, priča njenog pisca Branislava Cvetinovića Lakija.
– Životna priča o “Narcisu” trajala je tri sata. Kupio sam narcis negdje na Slaviji kod jedne babe, prošetao Terazijama i spustio se Sremskom do “Zelenog venca”. Nosio sam cvijeće mojoj djevojci koja je radila u jednoj prodavnici na Zelenom vencu. Otvorio sam vrata i vidio da nema moje djevojke. Šef prodavnice samo mi je rekao: “Bane, otišla je Milena” – priča pisac “Belog narcisa”.
– Stavio sam narcis u vazu, a baš tu na stolu stajala je Milenina slika. Kad je šef prodavnice zaključavao radnju, rekao mi je: “Uzmi cvijeće, uvenuće!” Rekao sam: “Neka uvene, cvijeće je za Milenu.” Poslovođa prodavnice praktično mi je dao naslov pjesme, a ja sam se uputio na posao u “Beograđanku”.
Milena je otišla, narcis je uvenuo, a Laki je pošao putevima bola.
– Izašao sam iz prodavnice, popeo se uz Prizrensku i do hotela “Moskva” napisao dve strofe i refren. Dođem u “Beograđanku”, presvučem se u kelnersko odelo, iz sakoa uzmem porudžbenicu, odem na terasu i napišem treću strofu.
– Uđem u salu, a tamo za stolom, kao od Boga poslati, sjede Šaban i violinista Veroljub Jovanović. Došli da popiju piće prije puta za Austriju, a usput i da me pitaju da li imam kakav tekst. Pričao mi Šaban da je navikao uz Radeta Vučkovića da guta poeziju dok putuje na nastup.
– Izvadim Šabanu ono kelnersko cjeduljče sa još neosušenim tekstom “Narcisa”. Šaban je pozvao lift i propustio ga nekoliko puta dok je čitao pjesmu. Kako je čitao tako je i pjevušio, sve dok se nije rodila melodija. Samo mi je rekao: “Zemo, biće to lijepa pesma.”1976. godine pojavila se singlica PGP-a sa pjesmom “Uvenuće narcis beli” koju je Šaban promovisao na prestižnoj “Hit paradi” uz ansambl i aranžman Branimira Đokića. Bilo je to nešto novo od strane Šabana, nešto što nije ličilo na Bucu, ni na sevdah ni na Šumadiju. “Uvenuće narcis beli” označila je prekretnicu u Šabanovoj karijeri. Udarni pjevač Buce Jovanovića postao je sam svoj kompozitor.
– “Narcis” je omogućio Šabanu da se razmahne i pjevački i kompozitorski, sa svojim trilerima i ukrasima, ali i sa svojim vijugama za neke nove melodije u orijentalu. U Šabanovim genima čuči sevdah, pa još kad se na to doda iskustvo iz vojske i ljubav prema makedonskoj pjesmi, dobijete genija koji ima note u glavi a instrument u grlu.
– Za deset dana ploča je prodata u zlatnom tiražu. Kad mi je na račun stigla uplata od pet kruna, zato što je Šaban pjevao “Narcis” na nekom koncertu u Švedskoj, shvatio sam da sam napisao nešto vječito u čemu se prepoznaju naši ljudi na svim meridijanima.
Narcis je uvenuo, Šaban se obesmrtio, u Lakiju se probudio pjesnik, a jedna Milena nikad nije saznala da je ovakav hit baš njoj posvećen.
