Ibro Sulejmanović opredijelio se za holizam (Foto: Klix)
Živimo u vremenu u kojem se na svakom koraku govori o zdravom načinu života, no s druge strane čini se kako nikad nije bilo više bolesnih ljudi.
Tumori, depresija, pretilost i anksioznost su sve češće dijagnoze u sve mlađih osoba, a ljudi pokušavaju na sve načine doći do lijeka za bolesti koje se nezaustavljivo šire, ali i do odgovara – Kako danas živjeti što zdravije i što kvalitetnije?
O tome smo porazgovarali s mladim Ibrom Sulejmanovićem koji je svoj život i školovanje posvetio izučavanju tradicionalne kineske i tibetanske medicine.
Kako se kod vas javila ljubav prema tradicionalnoj kineskoj i tibetanskoj medicini?
Rekao bih da je ljubav prema tradicionalnoj medicini uvijek bila uz mene. Još kao dječak sam uživao gledajući na tv-u filmove o istočnjačkim ljekarima i majstorima borilačkih vještina, njihovim sposobnostima i svemu mističnom u tome. Iz ove perspektive rekao bih da sam već tada jako rezonovao s tim orijentalnim učenjima i filozofijom. Nakon završene srednje medicinske škole i zdravstvenih studija, odnosno nakon osam godina učenja po sistemu zapadne medicine, shvatio sam da moderna medicina ne daje prave odgovore po pitanju zdravlja i bolesti. Holistički koncept liječenja koji koristi istočna medicina, imao mi je mnogo više smisla. Znatiželja je bila ogromna i na razne načine sam pokušavao doći do tih znanja. Božijim predodređenjem, upoznajem neke osobe, profesore i učitelje koji su bili smijernice i dodatno rasplamsali tu strast u meni. I uistinu mogu reći da ta ljubav ne jenjava nego je sve veća iz dana u dan.
Gdje ste se školovali i kako je izgledao taj proces?
U rodnom mjestu Maoči završio sam osnovnu školu, srednju medicinsku školu sam završio u Brčkom, a studij fizioterapije na medicinskom fakultetu u Tuzli. Po završetku studija počinjem izučavati ostepatiju i osteopatske principe liječenja, kroz neformalno obrazovanje u trajanju od dvije godine. Taj segment obrazovanja mi je donio veliko znanje iz oblasti manuelne medicine. Također, kroz razne edukacije i seminare počinjem izučavati kinesku medicinu i akupunkturu. S obzirom da kod nas, a i u regionu ne postoji zvanična ustanova za ovaj vid obrazovanja nije bilo lako doći do znanja. Prije tri godine upisujem postdiplomski doktorski studij na institutu za tradicionalnu medicinu – Ayur Ashram, sa sjedištem u Rijeci (za Europu) i New Delhiju (Indija), a prije par mjeseci završavam i doktorsku disertaciju na temu : ‘Fizioterapijski program kroz integrativne procese kineske i tibetanske medicine’. Također, često putujem u Beograd kod profesora od kojeg učim akupunkturu. U međuvremenu sam izučavao i različite trenažne procese, certificirani sam trener funkcionalnog treninga, yoge i veliki zaljubljenik qi gonga. Nedavno, prije par mjeseci, upisujem prvu i jedinu u BiH, četverogodišnju školu Shiatsu-a. Tako da proces učenja traje i dalje, a tako se i osjećam – kao vječiti student.
Kakve su bile reakcije vaše porodice kada ste rekli da je to put na kojem se vidite u budućnosti?
Reakcije porodice su uvijek bile pozitivne. Nesebično su me podržavali i potpomagali na putu stjecanja znanja. I oni su primjećivali tu izrazitu znatiželju i istraživački duh u meni, po čemu sam uvijek malo odskakao od vršnjaka i okruženja. Pored zahvale Bogu, ovim putem se još jednom zahvaljujem i roditeljima koji su vjerovali u mene i moje ciljeve i bili mi stalna podrška.
Što je ono po čemu se najviše razlikuje ta vrsta medicine od one moderne, zapadnjačke?
Najveća razlika istočne – tradicionalne medicine u odnosu na modernu zapadnu jeste pristup dijagnostici i liječenju bolesti. Zapadna medicina temelji se na naučnim istraživanjima i koristi konvencionalne pristupe u liječenju poput lijekova i hirurgije. Dijagnostika se temelji na raznim medicinskim pretragama, koja tjelesne sisteme posmatra izolirano. Nasuprot tome istočna medicina čovjeka posmatra i liječi holistički, tj. kao cjelinu sastavljenu od tijela, uma i duha i čovjeka vidi kao nedjeljiv dio prirode. Baza dijagnostike i terapije istočne medicine jeste teorija pet elemenata i YinYang koncept. Fokusirajući se na energetske tokove u tijelu, tradicionalna medicina u liječenju koristi akupresuru, akupunkturu, biljne preparate, fizičke vježbe, tehnike disanja, meditaciju i prilagođenu ishranu.
Za dalji razvoj medicine i još bolji i kvalitetniji pristup liječenju mislim da je potrebna kombinacija, tj. integracija istočne i zapadne medicine, uz korištenje najboljih aspekata i jedne i druge.
Koje ste prednosti uočili na sebi otkako ste počeli prakticirati tu vrstu medicine, ali i sam način razmišljanja?
Kao prvo osvijestio sam mnoge lične blokade i disbalanse u organizmu, naučio sam bolje razumijevati svoje tijelo i znakove koje mi šalje. Sve to mi je pomoglo da budem bolja i zdravija osoba, a samim tim sam bio u mogućnosti kvalitetnije pomoći ljudima oko sebe i klijentima koji trebaju pomoć.
Promijenivši pogled na prirodu i čovjeka, dijagnostičke i terapijske sposobnosti su mi izuzetno porasle i sada mnogo preciznije primjećujem “patološko” stanje kod klijenata i u stanju sam im efikasnije pomoći.
Šta kažu vaši klijenti, kakvi su njihovi utisci i povratne informacije?
Ono što ja primjećujem jeste da su ljudi zaista zadovoljni i zahvalni kada im se neko posveti sa iskrenom namjerom za pomoć. Također, uviđam da se ljudi sve više okreću holističkom konceptu liječenja i počinju vjerovati da postoje mnogo prirodniji i zdraviji načini liječenja u odnosu na klasičnu medicinu. Ni jednog pacijenta ne odvraćam od posjete ljekaru ili prestanka korištenja propisane terapije, štaviše svaki nalaz, pretraga ili mišljenje ljekara specijaliste je dobrodošlo jer nam pomaže da stvorimo kompletniju sliku stanja te osobe.
Foto: I. Š./Klix.ba
Čini se kao da je danas sve više raznih oboljenja koja se povezuju sa stresom i nezdravom prehranom. Kako sami možemo preventirati takve vrste bolesti?
Moglo bi se reći da su ova dva faktora, pored nedostatka fizičke aktivnosti, definitvno glavni uzroci oboljenja današnjeg čovjeka. Da bi nešto promijenili, moramo prije svega biti svjesni toga, jer kako promijeniti nešto čega nismo svjesni?
Redovnom samoanalizom treba da uočavamo svoje nezdrave navike i da ih mijenjamo. Ukoliko nismo u stanju samostalno to uraditi, treba potražiti stručnu i profesionalnu pomoć.
Gdje moderni čovjek najviše griješi u odnosu prema svom zdravlju?
Rekao bih da je najveća greška današnjeg čovjeka, u odnosu prema svome zdravlju, udaljavanje od prirode. Nametnuti tempo života i izloženost ogromnom broju stresirajućih faktora ( emocije, loša ishrana, posao, medijske informacije…) guraju tijelo do maksimalnih granica izdržljivosti i u mnogome negativno utiču na zdravlje. Manjak svijesti o sebi i povezanosti sa tijelom dovodi do nemara prema simptomima koje nam tijelo svakodnevno šalje, što vodi u razvoj ozbiljnijih bolesti. Nedostaje nam umjerenosti u svemu. Nedostaje nam preventivnog djelovanja.
Koji biste savjet uputili našim čitetaljima što se tiče poboljšanja psihofizičkog zdravlja?
Foto: I. Š./Klix.ba
Nivo svijesti je ključan faktor pomankanja psihofizičkog zdravlja. Kada je osoba samosvjesna, vodit će brigu o svom zdravlju, trudit će se da održi ravnotežu i mentalnog i fizičkog, a i duhovnog zdravlja. Zdrava i uravnotežena ishrana je od krucijalne važnosti za zdravlje. Redovna tjelovježba je obavezna. Naš um i misli znaju da budu prava prepreka zdravlju. Negativni obrasci misli često povlače i stvaraju emocije, koje ako su preintenzivne ili predugo traju, mogu da prave ozbiljne zdravstvene probleme. Kontrolišite vaše emocije. Obratite pažnju na potrebe vaše duše. Slijedite svoju strast. Zadatak čovjeka je spoznati sam sebe. A cilj puta je samorazvoj i uzdizanje nivoa svijesti do onog božanskog. U praktičnom smislu, savjeti za održavanje zdravlja bi bili: redovna fizička aktivnost, uravnotežena i prilagođena ishrana, post, održavanje higijene sna, redovna duhovna praksa, molitva i meditacija, izbjegavanje biopatogenih zračenja, njegovanje međuljudskih odnosa i čišćenje srca.
