Potkraj prošle godine iz štampe je izašla zbirka ljubavne poezije “Miris čežnje” čija je autorica Ilda Grabovica-Arnautović. Radi se o književnom prvijencu ove autorice koji je naišao na pozitivne kritike kod publike. Tim povodom razgovarali smo sa Ildom koja nam je otkrila kako je nastala njena prva zbirka, koliko joj imponuju pozitivne kritike javnosti te o planovima za budućnost.
Vaš književni prvijenac, zbirka ljubavne poezije “Miris čežnje” krajem prošle godine je ugledao svjetlost dana. Možete li našim čitateljima u kratkim crtama reći kakvom djelu je riječ?
– Miris čežnje je zbirka pjesama. U toj zbirci su objedinjene pjesme koje su nastajale u mojim tinejdžerskim danima, koje sam zapisivala u svom spomenaru i pjesme koje su nastajale sada, u zrelijem periodu moga života.
Ljubav je pokretač svega, pa je i osnovni motiv u svim mojim pjesmama. U zbirci su ljubavne i duhovne pjesme.
Zbirka poezije “Miris čežnje” naišla je na veoma pozitivne kritike kod publike. Koliko ste ‘utkali’ sebe u ovu zbirku?
– Hvala Bogu, pa je tako. Kritike su zaista pozitivne, rekla bih začuđujuće dobre. To je sigurno i zbog toga što publika osjeti iskrenost. Kažu da moje pjesme u njima bude najljepše osjećaje, čežnje i ljubavi i da se pronalaze u pjesmama.
Mnogo sam sebe utkala u svaku pjesmu. Da bi nastala dobra pjesma potrebno je mnogo emocija, koje nadolaze i kao kad se rijeka prelije preko korita tako i iz srca pjesnika se emocije pretoče u stihove i preliju na papir.
Od kada datira vaša ljubav prema pisanoj riječi i gdje pronalazite inspiraciju odnosno motiv za pisanje?
– Ta ljubav je u meni od kada znam za sebe. Veoma rano sam naučila čitati i pisati, još i prije polaska u prvi razred osnovne škole. Od tada sam imala potrebu da svoje emocije zapisujem. Sve ono što nisam mogla nikome reći ja sam “povjeravala” listu papira.
Inspiraciju pronalazim u svemu, u ljubavi najviše. Inspirišu me ljudi, njihove priče, priroda… Često me inspiriše pročitana knjiga, pjesma koju pročitam ili čujem… Nekada je dovoljna samo jedna riječ, sintagma, slika, da bi se uzburkale emocije i pokrenule inspiraciju.
Mnogim pjesnicima je pisanje zapravo jedna vrsta odmora od svakodnevnih životnih obaveza. Da li je i sa vama isti slučaj?
– Kao što reče Anais Nin: “Da nisam stvorila sopstveni svijet, sigurno bih umrla u svjetovima drugih.”
Tako i ja kad se umorim od svega, volim da se povučem u taj svijet stvaralaštva, raširim krila mašte, zaokupim mislima onim što volim i pišem o tome.
Radite u prosvjeti, po zanimanju ste profesorica razredne nastave. Budući da ste svakodnevno u kontaktu sa učenicima, primijetili se danas kod mladih afinitet prema čitanju odnosno pisanju ili su moderne tehnologije, društvene mreže i sl. u potpunosti zamijenile književna djela?
– Sve ide svojim tokom i u korak sa vremenom. Odlike ovog vremena su moderna tehnologija i društvene mreže koje su se podobro uvukle u živote nas odraslih, pa tako i djece te zauzele svoje mjesto. Bitno je djecu motivisati za čitanje, probuditi u njima maštu i kreativnost. Djeca su veoma radoznala, kada u njima probudimo znatiželju i uputimo ih na neko književno djelo uvijek ima onih koji će ga rado pročitati. Isto tako kada je pisanje u pitanju. Dobra motivacija potiče maštu i kreativnost.
Uvijek u svakoj generaciji ima učenika koji veoma lijepo pišu. U školi nizom raznih aktivnosti trudimo se da povećamo čitalačku pismenost kod djece i to se do sada pokazalo veoma uspješno.
Šta vi najviše čitate? Postoji li neka knjiga koja kod vas zauzima posebno mjesto odnosno knjiga koju bi rado preporučili drugima za čitanje?
– Tokom školovanja, posebno u gimnaziji, mnogo smo morali čitati. Sad u zrelijem dobu sam ponovo pročitala sve klasike i knjige koje sam čitala kao tinejdžerka i doživjela ih na neki sasvim drugi način. Sigurno da je potrebno određeno životno iskustvo da bismo nešto shvatili i razumjeli.
Sada rado čitam romane, poeziju i prozu svojih kolega suvremenika i veoma sam oduševljena pročitanim.
Ako izuzmemo Kur’an Časni, onda je književno djelo koje kod mene zauzima posebno mjesto “Mesnevija” Dželaludina Rumija. To je djelo kojem se stalno, iznova i iznova vraćam i nikada nije dovoljno. Tu su potrebna i dodatna tumačenja, ali je definitivno to more neiscrpne ljubavi, inspiracije, mudrosti, kojim često volim da zaplovim.
Osim Mesneevije knjiga koju bih rado preporučila drugima je “40 pravila ljubavi” od Elif Šafak.
Pišete li nešto trenutno? Kada možemo očekivati novu zbirku poezije ili neko književno djelo?
– Ja uvijek nešto pišem, bilježim, u zavisnosti kako inspiracija nadođe. Trenutno radim na drugoj zbirci pjesama. Bilo je planirano da ugleda svjetlo dana u mjesecu knjige, ali sam ipak odlučila da sa novom zbirkom pjesama pričekam još malo. Bože zdravlja, novu zbirku planiram objaviti krajem proljeća, početkom ljeta. To je period koji se poklapa sa mojim godišnjim odmorom, tako da ću moći promocije lakše planirati i organizovati.
Super Portal
